Vrijeme je za kavu

U mom posljednjem postu spomenula sam kako mi je žao što se u našim medijima najviše piše o zločinima i svim lošim stvarima koje ostavljaju gorak okus u ustima. Kao odgovor na moju želju da se govori o ljudskoj dobroti pojavila se emisija "Ljetne slagalice" na prvom programu HTV čija je tema bila empatija, pomaganje drugima, razumijevanje... Ne znam jeste li bili u prilici pogledati tu predivnu emisiju u kojoj su gosti bili neki dragi mali ljudi koji svojim djelima, novcem i lijepom riječi čine dobro i zauzvrat ne traže apsolutno ništa... Gospođa Mirjana Krizmanić, također gošća emisije, lijepo je ustvrdila koliko ipak dobrih ljudi ima u Hrvatskoj i koliko je zaista bitno da učimo našu djecu i unučad o važnosti pomaganja ljudima u nevolji...

Stoga, osvrnite se oko sebe, zapišite poneki broj žiro računa koji je istaknut zbog nekoga tko čeka operaciju ili zapitajte stariju susjedu treba li joj kupiti kruh, ili jednostavno, pružite drugome lijepu riječ i osmjeh, jer - dobro je činiti dobro....

E, ovako radosna zbog predivne emisije, kuham sebi kavu i razmišljam o nagradnoj igri "Volim" u kojoj je većina nas u top -10 svrstala taj čarobni napitak (ja nisam, jednostavno stoga što kavu još uvijek vežem uz nikotin, a igrica ipak nije mjesto gdje se spominju takvi zli poroci...). E, dok je onako vruću i mirisavu ulijevam u šalicu, želim vam pokazati moj dragi, dragi servis za kavu (i kolače), napravljen od lijevane bijele gline, obojan neškodljivim bojama i glaziran....

Mmmmm, što miriše kava.....

tanjur za kolačiće sa cvjetnim motivima napravljen je naknadno,
ali zajedno čini sladak komplet

Ponekad ljudi zaziru od keramike smatrajući je teškom, nerijetko "debelom" i manje finom od drugih materijala kao što su staklo ili porculan. Međutim, pravilnom obradom i brušenjem te pravilnim sušenjem mogu se dobiti jako fini i lagani predmeti koji po eleganciji u ničemu ne zaostaju za cjenjenijim materijalima. Jako nježan i u ruci lagan je i ovaj moj servis za za kavu (čaj). Dezen me podsjeća na dan sam ga oslikavala metodom prskanja, bilo je vrelo srpanjsko poslijepodne i nakon oslikavanja dvadesetak naručenih tanjura sa motivom Splita i Zadra, jednostavno sam iskalila svoj umor i frustracije na njemu, prskajući kistovima umočenim u različite boje (podloga je ipak prvo napravljena zelenom nijansom i sa više strpljenja).

Na kraju, nisam zaboravila na obećanje o jednom tutorijalu, fotkice su pripremljene, slika na platnu je gotova, ali!!! Moram čekati da prođe datum vjenčanja (sve to ide kao poklon za vjenčanje), složit ćete se da zaista ne smijem prije vremena u javnost.......