Jedan od mojih najomraženijih kućanskih aparata tijekom ljeta zove se pegla. Izmišljam razne omekšivače nakon kojih, navodno, nije potrebno peglanje, pa treskam odjeću prije stavljanja na sušilo kako ne bi ostala zgužvana, ali kada na moj balkon upeče splitsko srpanjsko sunce, onda ta odjeća postaje, ne meka i podatka (kao na reklami za omekšivač), nego kruta i baš onako spremna za jedno lijepo peglanje. Uzalud mi postavljanje stola za peglanje nasuprot klima uređaja, sam osjećaj da je vani najmanje 36 stupnjeva a u mojoj ruci vrela pegla čini me dovoljno nervoznom da se pitam zašto moda zgužvane odjeće, od prije nekoliko godina, nije potrajala zauvijek.... Valjda smo mi žene za to krive....
U jednom kutku mog dnevnog boravka počasno mjesto zauzima starinska pegla moje prabake. Zaista sam opsjednuta starim stvarima, posebno onima iz moje obitelji, i ne mogu da se ne zapitam kako je bilo peglati ženama prije stotinjak godina, pogotovo u ljetno vrijeme i to bez klimatizacije... Baka mi je pričala kako bi se u peglu stavio žar i čekalo da se željezo ugrije a onda bi se peglala roba. Ipak, pegla se nije koristila tako često kao danas niti se peglala sva roba. Obavezno se peglala marama koju su žene iz dalmatinske zagore uvijek nosile i peglale su se košulje, i to samo dijelovi!!! Dakle, okovratnik i orukavnik, a ostatak samo kada bi se odlazilo kod liječnika ili na sajam... Jer, nije bilo vremena za takve "pomodne" stvari, pored poslova oko polja, djece, stoke... I, peglale bi se narodne nošnje... Najviše vremena oduzimalo je pranje robe, žene su nosile robu na izvore ili bunare, najčešće jako udaljene od kuće, i prale rublje. Moja je baka uvijek govorila da bi ona uručila Nobelovu nagradu onome tko je izmislio perilicu za rublje...
Moje keramičke pegle nemaju priču iz davnine, ali jako su praktične i nose mali dašak prošlog vremena. Naravno, nisu tako robusne kao nekadašnje starinske, iako je postolje istih dimenzija, i idealne su za odlaganje sitnica koje uvijek negdje tražim...
Ljubičasta pegla izrađena je od crne gline, prilikom glaziranja i drugog pečenja poprimila je ljubičastu boju.
Donje postolje izrađeno je od bijele gline, oslikano podglazurnim bojama, sa neizostavnim motivom crkve sv. Duje, zaštitnika grada Splita.
Ljubičasta pegla izrađena je od crne gline, prilikom glaziranja i drugog pečenja poprimila je ljubičastu boju.
Donje postolje izrađeno je od bijele gline, oslikano podglazurnim bojama, sa neizostavnim motivom crkve sv. Duje, zaštitnika grada Splita.
pegla je prekrasno ukrašena.
OdgovoriIzbrišiMeni je pegla najomrazeniji kucanski aparat tokom cijele godine, ali dekorativna pegla....to je nesto drugo.Tvoja keramicka pegla je jednostavno fantasticna, majstorski uradjena:))Pusa
OdgovoriIzbrišiPrekrasne crtice iz prošlog života naših baka. Ove keramičke pegle su preslatke :))
OdgovoriIzbrišiah,keramika,jos jedna moja tiha patnja..ako se odlucis drzat radionice,rezerviraj mi jedno mjesto:)))pegle su predivne,kao i sve ostalo!!!kissss!!!
OdgovoriIzbrišiAjme, Kaćo, tražim prostor koji nije preskup niti premalen, izgleda mi nemoguća misija... Svakako ćeš znati ako konačno krenem...
OdgovoriIzbrišiHola Eda.Gracias por visitar nuestro blog.
OdgovoriIzbrišiMari Angeles y Merci son de jerez,ya se comunicaran con tigo Y lo visito mucho
Besos desde LA linea Mayte
peglu mogu vidjeti samo kao ukras! a ove tvoje su prekrasni ukrasi!
OdgovoriIzbrišiPeglo izbjegavam koliko mogu. Zasada mi to i uspijeva, a poslije... Ne znam baš. Tvoja keramička pegla su predivna, pogotovo sa splitskim motivom. I ako uspiješ organizirati neku radionicu svakako javi.
OdgovoriIzbriši