Zvjezdano nebo...

Ima nešto u zvijezdama. Ležala sam na plaži u kasnim (ranim) noćnim satima i osjećala se kao da je zvjezdani plašt tik uz moj dah, uz trepavice, čudeći se iznova zašto ljetne zvijezde sjaje jače... 

Pod zvijezdama mi se misli najlakše roje, vrludaju između uspomena i želja i nadanja... Pitala sam se gdje je nestala moja strast za izradom lampi, u mislima pokušavala razabrati točnu brojku keramičkih lampi koje sam napravila... Više od četrdeset. Bliže pedeset. Sjaje na nečijim noćnim ormarićima. U nečijim dnevnim boravcima. U nečijim uredima. 

Nikada nisam napravila bijelu lampu. Bilo je šarenih, u kombinaciji sa žicom, tamnih, ali bijela nikada. I neskromno sam poželjela bijelu lampu iz nagradne igre na stranici "Uređenje doma". Tamo, na plaži, maštala sam kako bih ju bilo lijepo imati, a nemam ju volje napraviti. Jer je vruće, jer je hladno, jer me boli vrat, tisuću isprika kao tisuću zvjezdica u koje gledam. 

I nikada ne bih dobila Sinišin mail sa uvodnim tekstom "čestitamo" da vi niste glasale. Bile ste moje zvjezdice. Jedna po jedna slijedile ste moje misli i ispunile mi želju da imam bijelu lampu.

Lampa je stigla. Neoštećena. Strepila sam, priznajem, da će poštansko vozilo imati prometnu. Ili će se dostavljač spotaknuti o zadnju stepenicu... 

Elegantna, kvalitetno izrađena,  "stručnim" okom ocijenila sam ju iz prve ocjenom pet i ogrnula sjenilo mojom ogrlicom.

Hvala Siniši i "Uređenju doma" i hvala vama, drage moje zvjezdice!

Eda

Tiho, o tiho govori mi jesen...

.

Rano jutros neplanski sam završila u vikendici. I sjedila u vinogradu na starom djedovom tronošcu i upijala nevjerojatnu paletu suhih listova vinove loze... zelenu... ljubičastu... narančastu... zlatnu...

Temperatura ugodnih dvadesetak stupnjeva... nevjerojatan mir i tišina, čini mi se da su se i sve bubice već pritajile... ili se i one, kao ja, dive prirodi koja nas časti posljednjim duginim bojama prije negoli sve utihne....

Ja ne znam slikati i prenijeti na platno jesen u svoj njezinoj ljepoti. Ja sam zlatne boje moje jeseni preselila na keramičku tacnu koju sam radila od crvene gline. I na mamine ukrasne tikvice:))

A tacna je ovaj put dobila ručke od zlatno-smeđe rafije.

I kada sve utihne i ove žarke boje jeseni otpuhnu u zimsku bjelinu, da me pogled na ove tikvice podsjete na ovu eksploziju toplih boja... I na ovu veličanstvenu jesenju tišinu.

Tek čuju se moji šuštavi koraci kad odlazim i koračam po opalom lišću... I moje tiho mrmorenje, a što drugo negoli Cesarića...

Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.

A nije bilo jabuke??

Bojanje zidova... brušenje i lakiranje parketa... rastavljanje starog namještaja u cilju pojačavanja drvenih stranica... iznesi, unesi, operi, obriši.... Pretpostavljam da jako dobro znate o čemu pričam i kako se jedna osoba može osjećati nakon ovakvih radova... i zadovoljno i umorno, i ispunjeno i prazno...

Barem sam se ja tako osjećala po završetku uređivanja spavaće sobe u vikendici... a osjećaj zadovoljstva kad sam zadnju sliku povješala na zid nitko mi nije mogao umanjiti.


Osim moje mame.
"Sve je odlično, samo jedna stvar ne valja... ove lampe, nekako su preobične! Ne slažu se..."


Joooj, osjećala sam se kao onaj tip iz reklame kad mu na kraju kažu "A NIJE BILO JABUKE???"

A lampe iz ove priče kupila sam prije dvije godine u Ikei, mislim da je svaka bila dva ili tri eura... ništa posebno, ali odlično uklopljeno uz namještaj, meni su se baš sviđale tako jednostavno (i jeftine, daaa)...

Ali, mama je mama:)))) A lampe sam morala "povezati" s ogledalom... već sam ga jednom uređivala, više se niti ne sjećam kakvo je bilo u prvoj verziji. Na ovom dijelu je nekada bio decoupage sa motivom anđela... sada je pretvoren u bakrenozlatne vitice...

Ista šablona i na plastičnom sjenilu...

Trakice sam kupila u tapetarskom dućanu, tri kune metar... a dugmići su sa mamine jakne koju je nosila kad sam ja bila jako mala...

Mama je oduševljena:))))

A uz lampe i ogledalo napravila sam joj i keramičku jabuku:))

Iako mislim da nije baš shvatila, hehe...

E sada lampu i ogledalo moram "povezati" sa stropnom lampom... još sam u potrazi za odgovarajućim velikim drvenim tanjurem koji će postati luster...

Veliki pozdrav svima,

Samo za moju dušu...

.

U literaturi nas uče kako je kiparstvo vrsta likovnog izražavanja trodimenzionalnim oblicima, umjetnost oblikovanja volumena u prostoru. Za razliku od slike koja ima dvije dimenzije, visinu i širinu, kip ima i treću – to je dubina koja se može osjetiti, odmjeriti, opipati...

Kiparski oblici nastaju modeliranjem ili klesanjem. Moja fasciniranost kiparstvom, odnosno modeliranjem kao meni dražim oblikom, traje gotovo jedno desetljeće...

Nikakva literatura koju sam pročitala mene osobno nije mogla pripremiti na jedinstven osjećaj oblikovanja rukom, kada iz bezlične mase gline pritiskanjem, dodavanjem, oduzimanjem, krenem disati zajedno sa modelom koji oblikujem... osjećaj kao da vlastitu energiju poklanjam nekom obliku... osjećaj kojim prstima udišem život u neživu materiju... Ma mogla bih ja u nedogled pisati o mojoj „nirvani“...

Skulptura Žene, rađena u glini, po uzoru na jednu malu skulpturu... Iako najčešće radovima u glini brušenjem zagladim površinu, ovaj put namjerno sam ostavila skulpturu nesavršenu... naboranu... nezaglađenu...

Njezino veličanstvo Žena..

savršena u svojoj nesavršenosti...

i nesavršena u svome savršenstvu...

Škarpina..

.
Moja škarpina nema otrovne bodlje i dok sam je "lovila" nije se pojavilo niti crvenilo niti bolne otekline... Ne plovi plavetnilom Jadranskog mora nego se kočoperi u jednoj maloj otočnoj oazi...

Mojoj škarpini leđna peraja ne sadrži kesice sa otrovom... ne hrani se ni rakovima, ni mekušcima, ni ribom...

Ali zato moja škarpina na leđima nosi dalmatinski recept za pravu laganu i slasnu riblju juhicu...

petrusimul - peršin

kapula - crveni luk

karota - mrkva

Ručak skuhan, cvrčak neumorno cvrči, jurim natrag na plažu...

DAS masa na moj način - xy put...

Drvena podloga jako je zahvalna za obradu DAS masom.. Dvije različite varijante drvenih okvira ukrašenih viticama na moj način...

Verzija 1.

Za podlogu drvenog okvira koristila sam crnu i bijelu akrilnu boju: prvo diskretne prugice, pa bijeli premaz i na kraju spužvicom umočenom u crni akril istaknula rubove... ispao je nekakav shabby:))

Osušenu podlogu premazala sam drvofixom i nalijepila ukrase od DAS mase... Umjesto bitumena, vitice su naglašene tamno sivom nijansom akrilne boje...

Za diskretnu pozadinu koristila sam moju omiljenu šablonicu... opet sivo - bijela varijanta...

Bez fotografije....

Ili sa fotografijom... uspomena na predivan izlet prije tri godine, slapovi Krke...

2. varijanta

Cijelu drvenu podlogu premazala sam drvofixom i utiskivala komadiće DAS mase... ponovno premaz drvofixa i slaganje vitica... iako vidim da imate različita iskustva u brzini sušenja, moja podloga se osušila nakon jednog dana...

Malo sam se namučila da uslikam cijelo ogledalo, rastegni, stisni, ali evo ga, malo deformirano ali stalo je:))
Podloga premazana tirkizno plavom bojom, vitice istaknute bitumenom... jako zgodno djeluje u kompletu sa satom i lampom iz ranijih postova...

Svima želim sretne i ugodne blagdane, do sljedećeg posta

DAS masa na moj način - 3. dio

Kako upotrijebiti DAS masu za izradu vintage elemenata, ukrasa na keramičkim ili drvenim predmetima? U ovom tutorijalu koristila sam istu plavu nijansu iz prethodnog posta i bitumen...

1. Za ovaj tutorijal iskoristila sam keramičko postolje za lampu u srebrenoj boji... Isto možete napraviti sa bilo kojom vazom, posudom za cvijeće ili nekom vašom lampom kojoj želite dati novi look.

Postolje za lampu premazala sam drvofixom i zalijepila ukrase od DAS mase (kako napraviti ukrase pogledaj ovdje. Drvofix mi je stvarno odličan za ovakve eksperimente, čvrsto "drži" i osušen ne ostavlja ružne tragove..

Ukrase napraviti dan ranije, jedan dan sušenja sasvim je dovoljno da se mogu lijepiti silikonom i da su još uvijek djelomično savitljivi tako da ih možete lagano pritisnuti i oblikovati prema podlozi.


2. I postolje i sjenilo za lampu obojala sam u svijetlo-plavu nijansu iz prethodnog posta.

3. Na osušeno sjenilo silikonom zalijepiti ostatak ukrasa i sve zajedno ovlaš proći spužvicom umočenom u bitumen.

4. Ova mi tehnika odlično izgleda i u drugim kombinacijama boja, crno-bijela ili vanilija sa bitumenom izgleda jako zanimljivo. Nastavak u ovim nijansama jednostavno je logičan slijed priče, svi ovi predmeti sele u plavičastu sobu moje mame sa starinskim tamno-smeđim lakiranim namještajem:)))

Iz tog razloga i ova sljedeća sličica, jer sljedeći (završni) tutorijal na ovu temu biti će DAS masa i ukrašavanje drveta... Drvene police za maminu sobu su u izradi, a do sljedećeg posta evo vam jedna mala fotkica drvenog okvira ogledala koje je dobilo vitice od DAS mase...

Lijep suunčani pozdrav svima,

DAS masa na moj način - 2. dio

U posljednjem postu gdje sam se šetala Parizom zagolicala sam vas onom malom sličicom, priznajte, hehe...

I nije riječ o ogledalu, iako ću ga vjerojatno napraviti da bude zgodan komplet, nego o zidnom satu...

Sviđa vam se??

S obzirom da sam obećala tutorijal, za sve one koje žele okušati pod prstima rad sa gnjeckavim masama, evo drugi dio i postupak koračić po koračić...

1. Na pamučnoj krpi napravite "ploču" veličine budućeg sata (detaljnije u prvom postu ovdje). Ovaj put ploča neka bude nešto deblja...

2. Nakon što ste razvaljali masu, nožem oblikujte budući izgled sata. Ja sam se poslužila kuhinjskom daskom promjera 27 cm...

3. Uz pomoć tanjura manjeg promjera na podlozi označite manji krug. Nemojte preduboko povlačiti da se podloga ne probuši:))

4. Ako ste radile njoke onda ćete znati izvaljati i ovakve male kobasičice... Nemojte raditi odjednom veliku količinu jer se masa brzo suši...

5. Nacrtajte, zamislite ili jednostavno "odokativno" posložite nekakvu shemu po kojoj ćete slagati vijugice od das mase...

Ako je masa dovoljno vlažna, ukrasi se laganim pritiskom sami povežu s podlogom. Ovaj put, pošto sam planirala veću količinu ukrasa, dio na koji dolaze ukrasi premazala sam tankim slojem drvofiksa. Možete koristiti i drugo ljepilo, bitno da bude na akrilnoj osnovi...

6. Evo mojih kobasičica... Stvarno bi zgodno izgledalo i kao ogledalo...

7. Ipak, prvobitno sam ga zamislila kao sat... stoga sam iskoristila poklopce za flomaster različitih debljina: debljim sam probušila u sredini rupicu za satni mehanizam i označila 3-6-9-12, a tanjim ostatak... Ove neravnine koje se vide na vijugama zagladila sam vlažnom spužvicom da ne bude previše brušenja...

Za razliku od prethodne "lekcije" ovaj sat sušila sam 6 dana, zatim fiksirala u pećnici na 150 stupnjeva pola sata...

8. Podlogu sam premazala mješavinom plave, bijele i sasvim malo smeđe akrilne boje...

9. I na kraju - bitumen!!!

10. Spužvica umočena u bitumen, pa brisanje, pa mehanizam... Sat je u međuvremenu lakiran, ali tek nakon fotografiranja da mi ne stvara ružni odbljesak..

Nadam se da će barem jedna od vas u dućan po DAS masu:))) Do idućeg posta, vaša