subota, 31. srpnja 2010.

Romantična stolica


Neuglednu drvenu stolicu koja je tko zna kada izgubila naslon, slučajno sam spasila sudbine zvane kontejner i zamolila njezinu vlasnicu da mi dozvoli da se malo poigram bojicama (ako joj se ne svidi, kontejner je jako blizu....). Pogledajte mali tutorijal kako ukrasiti stolicu uz ispijanje tri poslijepodnevne kavice. E, da, njezina ponosna vlasnica ne razmišlja više o kontejneru...


Stolicu sam lagano pobrusila brusnim papirom (imale smo samo br. 200).













Kitom za drvo popunila sam rupe od nekadašnjeg naslona. Koristila sam brzosušeći jednokomponentni kit koji je suh nakon 20 minuta. (za finiju obradu treba čekati nekoliko sati).





Nakon što sam spužvicom lagano utrljala smeđu boju na cijelu površinu stolice, pristupile smo ispijanju prve kavice... Stolica se sušila na suncu, čini mi se da je boja bila suha za nekoliko minuta.

Kao čipkastu podlogu iskoristila sam zavjesicu iz wc-a.... Preko čvrsto napete čipke razvukla sam tanki sloj kita za drvo. Kit je bio jako suh, uf, nedostajala mi je moja strukturna pastica... Sušilo za kosu ubrzalo je postupak sušenja...



Uz drugu kavicu: diskretna šablona i bež akrilna boja... Malo craclea i opet bež akril... Nakon toga bitumen i lagani sloj laka i, opet, treća kavica... Nije loše, a najzadovoljnija je ponosna vlasnica...

ponedjeljak, 26. srpnja 2010.

Ljubav na prvi pogled


Na prezentaciji u Art Shopu koju nam je strpljivo i detaljno održala naša draga Tea (na temperaturi od 30 i nešto splitskih stupnjeva), između ostalog upoznali smo se i sa Tulip bojama. Prije dva dana, nakon duuugog perioda vrućine i udisanja ljepljivog prevrelog zraka koji ne dopušta mislima nikakve nove kreativne ideje, konačno je zapuhala ona prava ljetna čista, bistra i osvježavajuća bura. I opet mi nebo ima onu predivnu svježu plavu boju, a pluća konačno dišu duboko...


Između perioda obavljanja kućanskih poslova, čitanja raznih pravnih propisa kojima, uff, poklanjam previše sati dnevno, nametnule su mi se Tulip boje, slatke male tubice metalik bijele, srebrene i zlatne nijanse koje sam kupila na dan prezentacije.



Ovaj post nazvala sam ljubav na prvi pogled jer zaista nikada nisam uložila manje truda u neki rad (i manje pomoćnih alatki) i bila tako zadovoljna rezultatom. Ruke čiste, vrh tubice sam klizi po motivu, brzo se suši, nijanse prekrasne... Nisam uopće bila u dilemi što izabrati za podlogu, nekorišteni bijeli stolnjak od čistog damasta bio je logičan izbor kao dodatak mojim kompletima pribora za jelo, tim prije što u svome tkanju ima utisnut motiv koji je samo trebalo naglasiti.



Nakon niza jednostavnih i neutralnih stolnjaka polako nastaje moj prvi kićasti, prekićasti barokni stolnjak. Ili, možda da ga prebacim još ranije, u razdoblje renesanse? Naravno, još nije završen (ma jednostavno mi nedostaje prostora, oslikani motiv suši se 24 sata)... Oslikavam cijeli rub stolnjaka i diskretan motiv na samoj sredini. Obećavam vrlo skoro jednu lijepu fotkicu završenog stolnjaka i postavljenog stola, a onda krećem u novu poslasticu sa Tulip bojicama i šablonama...

Upute za moje prijateljice iz Španjolske:

Para mis amigas espa
ñolas: Seleccione un mantel de tela, llamada damasco, que ya contiene tejido motivo. A continuación, se utiliza la pintura para tela (he usado color de plata y blanco). En Croacia, tenemos un color muy bueno, en un tubo, llamado Tulip.(haga clic aqui).
O se puede dibujar sobre una tela de algodón,
por ejemplo con una pluma ordinaria, un motivo para sus diseños de colores de la tela. Los colores ya aplicados deben ser secadas con veinticuatro horas, y tejidos son lavables al menos cuarenta grados (algunas mujeres juran que se puede lavar al sesenta grados, no he probado). Besos muy grandes para todas espa
ñolas, un abraso especial para chicas de Jerez de la Frontera...

četvrtak, 22. srpnja 2010.

Peglanje na 36 stupnjeva

Jedan od mojih najomraženijih kućanskih aparata tijekom ljeta zove se pegla. Izmišljam razne omekšivače nakon kojih, navodno, nije potrebno peglanje, pa treskam odjeću prije stavljanja na sušilo kako ne bi ostala zgužvana, ali kada na moj balkon upeče splitsko srpanjsko sunce, onda ta odjeća postaje, ne meka i podatka (kao na reklami za omekšivač), nego kruta i baš onako spremna za jedno lijepo peglanje. Uzalud mi postavljanje stola za peglanje nasuprot klima uređaja, sam osjećaj da je vani najmanje 36 stupnjeva a u mojoj ruci vrela pegla čini me dovoljno nervoznom da se pitam zašto moda zgužvane odjeće, od prije nekoliko godina, nije potrajala zauvijek.... Valjda smo mi žene za to krive....


U jednom kutku mog dnevnog boravka počasno mjesto zauzima starinska pegla moje prabake. Zaista sam opsjednuta starim stvarima, posebno onima iz moje obitelji, i ne mogu da se ne zapitam kako je bilo peglati ženama prije stotinjak godina, pogotovo u ljetno vrijeme i to bez klimatizacije... Baka mi je pričala kako bi se u peglu stavio žar i čekalo da se željezo ugrije a onda bi se peglala roba. Ipak, pegla se nije koristila tako često kao danas niti se peglala sva roba. Obavezno se peglala marama koju su žene iz dalmatinske zagore uvijek nosile i peglale su se košulje, i to samo dijelovi!!! Dakle, okovratnik i orukavnik, a ostatak samo kada bi se odlazilo kod liječnika ili na sajam... Jer, nije bilo vremena za takve "pomodne" stvari, pored poslova oko polja, djece, stoke... I, peglale bi se narodne nošnje... Najviše vremena oduzimalo je pranje robe, žene su nosile robu na izvore ili bunare, najčešće jako udaljene od kuće, i prale rublje. Moja je baka uvijek govorila da bi ona uručila Nobelovu nagradu onome tko je izmislio perilicu za rublje...


Moje keramičke pegle nemaju priču iz davnine, ali jako su praktične i nose mali dašak prošlog vremena. Naravno, nisu tako robusne kao nekadašnje starinske, iako je postolje istih dimenzija, i idealne su za odlaganje sitnica koje uvijek negdje tražim...

Ljubičasta pegla izrađena je od crne gline, prilikom glaziranja i drugog pečenja poprimila je ljubičastu boju.

Donje postolje izrađeno je od bijele gline, oslikano podglazurnim bojama, sa neizostavnim motivom crkve sv. Duje, zaštitnika grada Splita.




utorak, 20. srpnja 2010.

Što uraditi s ostacima zidnih keramičkih pločica? 2. dio

Stara keramička lampa prvobitno je bila crvene boje i imala je bijelo sjenilo. Postolje sam poprskala crnim mat akrilom u spreju, sjenilo obojala sivim akrilom, upotrijebila kukicu i žuti konac i umjesto mašne, ukrasila kukičanom trakom.




Na isti način ukrašena je i komoda za cipele, koju sam prethodno premazala maslinasto-zelenom lazurom, tako da se naziru kodovi drvene površine.





ponedjeljak, 19. srpnja 2010.

Što uraditi s ostacima zidnih keramičkih pločica? 1. dio



Preuređivali ste kuhinju ili kupaonicu i ostalo vam je keramičkih pločica? Pospremite nekoliko komada u slučaju da vam zatreba za neke sitnije popravke, a ostatke upotrijebite za jednostavni remake stola ili komode.



Jednostavan Ikein stolić crne boje pretvoren je u elegantni detalj uz pomoć silikona, zidnih keramičkih pločica i akrilne boje za keramiku. Motiv je prilagođen detalju sa zavjesa, presvlaka i sobnih jastučića, oslikan žutom, crnom i srebrenom bojom i zapečen u pećnici, sukladno uputama proizvođača.
Na keramičke pločice oslikajte željeni motiv i fiksirajte u pećnici. Pločice zatim posložite na površinu stolića ili komode. Olovkom ocrtajte konture pa silikonskim pištoljem krenite lijepiti od ruba površine, vodeći računa da ne ostavljate razmak između pločica. Umjesto silikona možete koristiti i klasično ljepilo za pločice. Ukupan dojam upotpunila sam keramičkom zdjelom na koju sam oslikala cvijetne motive uz motiv čipke.


Čipkasta tegla za cvijeće


Jednostavna zelena posuda za cvijeće najprije je bila zamišljena kao idealna podloga za klasični decoupage u kombinaciji sa pittoricom. Ali, u potrazi za odgovarajućim rižinim papirom, opet mi je pod prstiće doletjela čipkasta zavjesa i, naravno, nastala je srebrena varijanta posude, elegantna i blistava u svojoj jednostavnosti...






Za ljubiteljice čipke i strukturne paste: polegnite na bok posudu i dooobro napnite čipku (ja sam se poslužila čvrstim štipaljkama za rublje)...
Pr
emažite strukturnom pastom, čipku odmah odvojite od posude... Nakon sušenja posudu sam poprskala srebrenim sprejem. Odgovarajuća mašnica i nova posuda je spremna...


P.S. Hvala našoj dragoj Tei na lekciji ""kako staviti potpis u post", vidi se da sam usvojila gradivo..


LinkWithin

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...