Ima nešto u zvijezdama. Ležala sam na plaži u kasnim (ranim) noćnim satima i osjećala se kao da je zvjezdani plašt tik uz moj dah, uz trepavice, čudeći se iznova zašto ljetne zvijezde sjaje jače...
Pod zvijezdama mi se misli najlakše roje, vrludaju između uspomena i želja i nadanja... Pitala sam se gdje je nestala moja strast za izradom lampi, u mislima pokušavala razabrati točnu brojku keramičkih lampi koje sam napravila... Više od četrdeset. Bliže pedeset. Sjaje na nečijim noćnim ormarićima. U nečijim dnevnim boravcima. U nečijim uredima.
Nikada nisam napravila bijelu lampu. Bilo je šarenih, u kombinaciji sa žicom, tamnih, ali bijela nikada. I neskromno sam poželjela bijelu lampu iz nagradne igre na stranici "Uređenje doma". Tamo, na plaži, maštala sam kako bih ju bilo lijepo imati, a nemam ju volje napraviti. Jer je vruće, jer je hladno, jer me boli vrat, tisuću isprika kao tisuću zvjezdica u koje gledam.
I nikada ne bih dobila Sinišin mail sa uvodnim tekstom "čestitamo" da vi niste glasale. Bile ste moje zvjezdice. Jedna po jedna slijedile ste moje misli i ispunile mi želju da imam bijelu lampu.

Lampa je stigla. Neoštećena. Strepila sam, priznajem, da će poštansko vozilo imati prometnu. Ili će se dostavljač spotaknuti o zadnju stepenicu...
Elegantna, kvalitetno izrađena, "stručnim" okom ocijenila sam ju iz prve ocjenom pet i ogrnula sjenilo mojom ogrlicom.
Hvala Siniši i "Uređenju doma" i hvala vama, drage moje zvjezdice!
Eda









































