Neka ih čuvaju anđeli...

Prije više od godinu dana Martina sa bloga Moj decuopage svijet, uz paketić salveta i tulipane, poslala mi je i ove prelijepe gipsane anđele. Od bezbroj ideja i varijacija na temu (meni su jednostavno odličan dodatak u interijeru), na kraju su završili kao dragi čuvari mojih uspomena...

Veliki Ikein okvir, ostaci zidnih tapeta zalijepljeni kao kontrastna podloga... i kombinacija starih crno bijelih fotki i onih novijih, isprintanih  u  kućnoj verziji... 

Pozadinu fotografija pridržavaju obostrano ljepljivi papirići, tako da fotke mogu mijenjati ovisno o raspoloženju (svakome prema zaslugama:)

Novi dotatak u spavaćoj sobi... lijepo je zaspati s pogledom na draga lica:)

Još jedna nagrada stigla je ovih dana na moju adresu od Sonaj sa bloga For You... Sonaj koja me totalno očarala svojom čudotvornom tehnikom na staklenim bocama poslala mi je presladak paketić. Moram priznati da je onaj neponovljiv osjećaj radosnog iščekivanja dok odmotavam paket i virim u unutrašnjost čisti dokaz da i u mojim zrelim godinama čuči jedna nestrpljiva djevojčica... hvala ti, draga Sonja, jako si me obradovala svojim predivnim radovima:)

O sebi kaže da obožava sunce i more... e budi sigurna da će se ovi tvoji radovi nauživati i splitskog sunca i nagledati mora:)

Pozdrav svima, posebno Dragani sa bloga draganasgarden.blogg.com koja je postala moj 500-ti pratitelj!!

Eda

Na brzaka...

Još uvijek dišem na pomoćne škrge zbog uporne vrućine, u maniri prave horoskopske ribice na suhom sam ovog ljeta totalno neupotrebljiva... dok ronim s maskom na licu, pogled na podmorje u potpunosti zadovoljava svu moju unutarnju potrebu za kreativnošću:)) Nekoliko komada namještaja čeka zadnje dotjerivanje i završni lak, stara kredenca još uvijek je na čekanju, tek su me mamine osušene latice ljekovitog bilja natjerale na mini-akciju, onako - na brzaka...

Za kamilicu, majčinu dušicu, metvicu, kadulju i sušeni vlasac trebalo je pripremiti i odgovarajuće tegle...od instant kavice:))

Osim akrilne boje u prljavo bijeloj i bakrenoj nijansi, trebali su mi...

čipkator za izradu papirnate čipke...

 pamučne čipkaste vrpce i šablona...

bitumen...

ukrasi od das mase... i završni saten lak..

prigodna Ikea polica koju sam obradila pirografom još prije ovih nesnosnih vrućina...

Ukupno će konobu krasiti pet ovakvih polica sa domaćim čajevima i začinima...
 

Još nedostaju privjesnice sa nazivima... da ne bude zabune:)

Slani pozdrav svima,

Eda

Posuda za cvijeće....

.

Ajoj, kolika pauza na mome blogu... gledam po datumima postova i definitivno nikada nisam napravila ovoliki razmak između dva javljanja:((

Preživjela sam i božićno-novogodišnja ludovanja... zamjenu dana za noć... duplu dozu antibiotika... donijela krupne novogodišnje odluke koje će mi obilježiti sljedećih nekoliko mjeseci... trenutno sam zaista u fazi kao da me netko stavio u centrifugu na 1000 okretaja... ali, da se razumijemo, osmijeh mi je i dalje na licu, adrenalin u žilama kao da sam na dopingu i polako ali sigurno stavljam stvari na svoje mjesto..


Virim po blogovima i uživam gledajući velika i mala srca u svim varijantama i izvedbama... U ovoj staklenoj posudi stajala je prošlogodišnja Valentino-orhideja. Zanimljivog oblika ali nekako mi ovaj rub nije "sjeo"... pa je čučala u ormaru sve dok mi nije zatrebala posuda za lukovicu zumbula.

Utrošen materijal: ivory (za podlogu) i bakrena akrilna boja (za čipku i detalje)... komadić stare zavjese za srca akrilom obojan u bakrenu nijansu... komadić čipke obojan u bakrenu nijansu... komadić bijelog konopa i malo srce od das mase...

Nakon nanošenja podloge, šablone i lijepljenja mrežastih srca, ideja je bila zagrabiti u bitumen... kojega nije bilo!! U stvari, stari se potrošio, a ja i ovaj novi nikako se ne ljubimo... nekako mi daje presvijetle tonove, nije čak ni dovoljno smrdljiv i ljepljiv:((

Rješenje: spužvicu na kojoj se nalaze ostaci bakrene boje kojom je premazana čipka, sasvim lagano samjpokvasila vodom, ocijedila i nastavila raditi kao da je u pitanju bitumen... ovaj put je nijansa točno onakva kakvu sam trebala:))

Valoviti rub sakriven je čipkom... oko ruba posude omotana je traka sa srcem od das-mase... i da, točkice napravljene uz pomoć drvenog štapića...

Još samo da iz ove lukovice provire bijeli cvjetići zumbula...

Pozdrav svima,

Jedna vješalica, jedan stalak i jedna tikvica...

.

Dok traju obiteljska premišljanja dizati ili ne dizati kat na obiteljskoj vikendici, pretvoriti ili ne verandu u dnevni boravak, ja sam se mudro uhvatila hodnika... Nekako mi se čini da taj dio kuće u niti jednoj varijanti neće mijenjati namjenu.. A kako silno volim seoski vintage štih, posljednji mjesec dana uživala sam u manje ili više lijepim fazama uređenja tog dijela meni drage kućice koja svakim svojim metrom kvadratnim priča toplu i nježnu obiteljsku priču...

Dok se muški dio obitelji bavio sanacijom krovišta i manje lijepim poslovima održavanja, ja sam poskidala stare zidne tapete, obojila zidove i staru smeđu zidnu vješalicu premazala bijelom akrilnom bojom (uz malo bitumena)...

Oko drvene vješalice heklala sam špagu, iz prostog razloga što moja vjetrovka vječno klizne i završi na podu:)) A i zgodno izgleda u prostoru..

Podnožje ogledala ima nekakvu staklenu policu za odlaganje sitnica... nekadašnja jarko narančasta boja stakla postala je bitumenizirano-bijela. A jedina sitnica je moja OS tikvica... u stvari tikvica iz maminog vrta na kojoj su moji prvi one stroke potezi...



A kako svaki hodnik mora imati i stalak za kišobrane, dobro sam se pomučila dok nisam pronašla točno ono što sam zamislila... Metalni stalak sa košarom od pruća... doduše u lošem stanju ali razlog više da se zaljubim:))

Različite faze bojenja i sušenja...

Obilati namazi saten laka...

Podnožje sa predivnim zavinutim metalnim nožicama nisam iz inata fotografirala dok ne promijenim ove bljak podne pločice...

Luster od košare već ste vidjeli, uklopio se izvrsno, drugom prilikom završavam sa pričom o hodniku:)

Veliki poljubac svima..

Pitagorin poučak..

Ili...

KAKO JE POČEO RAT NA MOM OTOKU....

Prva kateta je planirala stići vlakom, druga kateta autobusom. Hipotenuza je tebala imati sasvim dovoljno vremena da sačeka prvu katetu, dobro je promotri, prouči, zbroji i pomnoži... i da se pripremi za dolazak druge katete...

Onda je prva javila da bus putuje nekom čudnom putanjom, zastajkuje u svakom seocetu... zatim je druga javila da je brzi vlak zamijenjen onim sporim... pa se dolazak i prve i druge katete dogodio u istoj minuti. U ISTOJ MINUTI!!! A hipotenuza je od uzbuđenja trčkarala deset metara naprijed pa deset metara nazad, pa izvijala vrat da vidi koja će prije stići... pa se okretala oko sebe da vidi gledaju li je ljudi sumnjičavo... pa stavila naočale.. pa skinula naočale da bolje vidi... pa trčala pred krivi autobus... pa opet nazad do tračnica...

Bus je stigao prvi, a hipotenuza je već bila od uzbuđenja zaboravila kako bi druga kateta trebala izgledati... pa se od muke malo udaljila kako bi smirila strasti i matematički procijenila putnike... skupila hrabrost i prišla jednom geometrijskom liku: „Oprostite, jeste li Vi Mare?“

Lik je ispitivački pogleda i ispali: „Trebate li sobu?“ „Ne, ne trebam sobu nego trebam Maru!“ Sada već sumnjičavo: „A tko Vam je Mare?“ „Mare je moja prijateljica...“ Lik ne odustaje: „A kako izgleda ta Mare?“ „Jbg, nemam pojma!“, ispali i otrči do željezničkog kolodvora... Pa se misli, dok mi je na vrijeme, idem barem pronaći Sanju, pa će onda valjda zajedno uspjeti pronaći tajanstvenu katetu...

Srce već opasno lupa, adrenalin na zavidnoj razini, zvoni mobitel, kateta milog glasa: „Ja upravo silazim iz vlaka....ssssss...., imam bijelu majicu....sssss.... ruksak....ssss...., sve tako nabraja ali nakon svake dvije tri riječi čujem ono čudno ....sssss.... pa se mislim što se dešava s ovom katetom... dok razmišljam vidim ju kako ide prema meni... gasim mobitel i trčimo u zagrljaj jedna drugoj...

Ali pazim .....sssss.... da me kateta ne sprži, jer ono ....ssss.... značilo je prestanak pušačke apstinencije nakon duge vožnje vlakom, hahaha ....ssss....!!!!

Pa trčimo zajedno pronaći prvu katetu... ali, muko moja, opet onaj geometrijski lik, stane ispred mene i pita :“ Jeste li pronašli Maru?“, hahaha... a prva kateta u čudu me gleda...

A druga kateta sjedila je ko kraljica u obližnjem kafiću, potpuno nesvjesna drame koju je prolazila hipotenuza... a onda je počelo mjerenje, računanje, množenje, zbrajanje volumena, opsega... pa smo nazdravile i Pitagori i Pitagorinom poučku i konačno spojile onaj pravi pravokutni trokut!!

Da ne biste rekle kako smo se samo kupale, hranile i ogovarale, ovdje se radilo punom parom:))

Decoupage na staklu, 2K u svim varijantama, tajne ljepljenja salvetica bez nabora, bitumen na sto načina... das masa na drvenim okvirima... gipsana srca... žao mi je što fotke nekih radova nisu uspjele, ali to nam je bilo najmanje važno...

Prezentacija uživo: kako napraviti zidni sat od Das mase...

Jedna je napravila srce od gipsa... druga je zalijepila salveticu bez nabora... treća je stavila ogledalce i zalijepila ukrasnu trakicu...

A srce je ostalo "na mjestu zločina", kao podsjetnik na jedno divno prijateljstvo...

Zaključak: Kvadrat nad hipotenuzom pravokutnog trokuta jednak je zbroju kvadrata nad dvije katete. Nemam pojma kako bi glasio prijevod ove čudnovate definicije u našem slučaju, znam samo da sam sretna što sam ih pronašla i što ih od srca mogu zvati prijateljicama:)

Eda

DAS masa na limenoj podlozi...

Danas nema kuhanja, obitelj se raspršila kud koji mili moji, a ja ću iskoristiti priliku i brzinski objaviti novi post:))

Opet mi se nakupilo limenih kutijica od Lidlovih bombona (nisam to ručala, hehe), moji muškarci temeljito melju i mljackaju, a ja slažem i uredno spremam. A zbilja su izvrsne, bilo kao poklon ambalaža ili kao posuda za miješanje raznih bojica ili za spremanje raznih sitnica...

Ovaj put sam ih obukla u DAS masu i kompletirala srcima.

Ako nekoga zanima kako sjediniti DAS masu i limenu podlogu, postupak je sljedeći:

1. DAS masu razvaljati i otkinuti kružni oblik nešto veći od metalnog poklopca. Poklopac premazati drvofixom i na njega nalijepiti odrezani oblik. Prstima nježno otkinuti višak mase. Na svježu masu mogu se utiskivati razni oblici, lijepiti vitice kao u mome slučaju ili utiskivati sitne mozaik kockice što meni osobno jako efektno izgleda...

2. Podloga je akrilna boja, zatim bitumen i na kraju obavezno Capacril saten lak koji izvrsno štiti boju od habanja i daje diskretan sjaj.

3. Za ova slatka srca koristila sam silikonski kalup, osobno sam oduševljena njime, jako je jednostavno za rukovanje i može se koristiti i za gips, razne mase za modeliranje, ali i za vruću čokoladu:))

Trakice za srca sam iskukičala u različitim dužinama, zgodno mi izgledaju kad se objese na drvenu dasku...




4. Ja sam zbilja strašno nespretna u izradi čestitki, sve ispadne nekako neprirodno, kićasto i amaterski:(( Stoga evo jedna simple varijanta, papir odrezan u obliku srca i na njemu kukičani cvijet:)) Nije baš "Keksovski" ni "Majtovski", ali napravljena je s ljubavlju...

5. U kompletu je i ružica - broš, latice su kukičane, a u sredini dugme sa srcem od Das mase... Mene još nije uhvatila piromanija.

To je sve što sam stigla napraviti u zadnjih petnaest dana... A sad ručak i natrag u ured:))

DAS masa na moj način - 3. dio

Kako upotrijebiti DAS masu za izradu vintage elemenata, ukrasa na keramičkim ili drvenim predmetima? U ovom tutorijalu koristila sam istu plavu nijansu iz prethodnog posta i bitumen...

1. Za ovaj tutorijal iskoristila sam keramičko postolje za lampu u srebrenoj boji... Isto možete napraviti sa bilo kojom vazom, posudom za cvijeće ili nekom vašom lampom kojoj želite dati novi look.

Postolje za lampu premazala sam drvofixom i zalijepila ukrase od DAS mase (kako napraviti ukrase pogledaj ovdje. Drvofix mi je stvarno odličan za ovakve eksperimente, čvrsto "drži" i osušen ne ostavlja ružne tragove..

Ukrase napraviti dan ranije, jedan dan sušenja sasvim je dovoljno da se mogu lijepiti silikonom i da su još uvijek djelomično savitljivi tako da ih možete lagano pritisnuti i oblikovati prema podlozi.


2. I postolje i sjenilo za lampu obojala sam u svijetlo-plavu nijansu iz prethodnog posta.

3. Na osušeno sjenilo silikonom zalijepiti ostatak ukrasa i sve zajedno ovlaš proći spužvicom umočenom u bitumen.

4. Ova mi tehnika odlično izgleda i u drugim kombinacijama boja, crno-bijela ili vanilija sa bitumenom izgleda jako zanimljivo. Nastavak u ovim nijansama jednostavno je logičan slijed priče, svi ovi predmeti sele u plavičastu sobu moje mame sa starinskim tamno-smeđim lakiranim namještajem:)))

Iz tog razloga i ova sljedeća sličica, jer sljedeći (završni) tutorijal na ovu temu biti će DAS masa i ukrašavanje drveta... Drvene police za maminu sobu su u izradi, a do sljedećeg posta evo vam jedna mala fotkica drvenog okvira ogledala koje je dobilo vitice od DAS mase...

Lijep suunčani pozdrav svima,