Kako postati slikarica??

Iako nas u školi slikarstva vrlo često uče slikati uz pomoć fotografije, jedino što sam točno zapamtila jest način miješanja boja, nanošenja na platno i postizanja razno-raznih efekata... Sve se to lijepo posložilo u mojoj glavi, osim lekcija o crtanju ljudskog tijela. Ono što bi moja ruka proizvela teško da bi se moglo nazvati crtežom, jednostavno neće pa neće, i stoga skidam kapu svim talentima ovoga svijeta koji crtaju portrete, bilo da je riječ o karikaturi ili nekoj drugoj slikarskoj tehnici.

Uzalud mi moja velika upornost i pokušaji uz pomoć fotografija, ako već slučajno i uspijem pogoditi proporcije, ukupan dojam bude tako amaterski da požalim što pri ruci nemam peć na drva pa da to sve lijepo ode u dim....



Ali zato ja, molim lijepo, imam printer i transfer gel i prazno slikarsko platno i akrilne boje, pa kad već nemam za raditi originale onda imam talent za falsifikate...


Ovo je jedna od meni najdražih fotografija moje kćerke, prvo sam je isprintala na bijeli papir formata A4, transfer gelom prenijela na slikarsko platno (i opet dobila one bljak nijanse, svejedno, bili su odlična nježna podloga za nanošenje kistom)...

Pa sam lijepo stavila slikarsko platno na stalak, posložila potreban alat, stavila pregaču (to sam vidjela u školi slikanja, hehe), miješala akril, mazala... i evo rezultata: pravi pravcati portret moje kćerke na pravom pravcatom slikarskom platnu, tehnika: akril, dimenzije: 30 x 40, okvir: drvo, smeđe-plavi shabby...



I tako sam ja postala "slikarica"...

Ja u ljubav vjerujem...

Iako je transfer tehnika uvijek nepoznanica za mene, nedavno sam se odlučila napraviti jedan osobni poklon prijateljima upravo koristeći transfer gel i slikarsko platno.

Najprije sam se poigrala fotografijom u programu Photo Face Fun, zatim sam je isprintala na obični papir na inkjet printeru. Fotografiju sam pomočila u hladnu vodu, za to vrijeme slikarsko platno sam premazala transfer gelom... Mokar papir položila sam na slikarsko platno i nakon 24 sata sušenja vlažnim prstima uklonila sam papir sa platna. Na donjoj slici vidite rezultat mog strpljivog struganja vlažnim prstima. Nisam uopće bila zadovoljna intenzitetom boja, sve je dobilo neku rozo sivu nijansu i bilo je prilično blijedo...

Sljedeći korak uradila je moja kćerka, koja je precizno izvukla i ugljenom i crnim akrilom naglasila sve linije i ocrtala sjene na preslikanoj fotki...

Nakon što smo zajedničkim snagama naglasile i u cijelosti akrilom i ugljenom oslikale fotografiju, strukturnom pastom sam napravila okvir. Nakon sušenja struktur paste prvo sam razrijeđenim akrilom pojačala boje (nebo, pozadina...), vodeći računa da se boja sa središnjeg motiva prelijeva u strukturni okvir.

Struktur pastu premazivala sam spužvicom umočenu u razrijeđenu akrilnu boju, kombinirajući nijanse, pazeći da se sljedeća nijansa nanosi tek kad je prethodna suha...

Završni potezi srebrenom pastom u tubici na fotografiji, nažalost, daju neprirodan bljesak, ali zato u stvarnosti izgledaju jako dobro...