Jesen je već neko vrijeme dobro zagazila splitskim ulicama i nekako mi odnijela onu životnu energiju kojom se uvijek hvalim... I dok me trenutno kroz život vode neki drugi prioriteti i manje veseli trenuci, melankonija i tuga zdušno eliminiraju svaku ideju za kreativnim radom već u samom začetku... Ipak, pogled na kišno nebo doziva mi misao da iznad oblaka sija sunce, što bih dala da sam barem u avionu pa da uživam u pogledu na paperjaste oblake. ali iz drugačije perspektive ..
Već odavno nisam kliknula na opciju "novi post", nekako ruka neće pa neće, a cijelo ovo vrijeme čitam i pratim što mi rade moje virtualne prijateljice i zaista s užitkom vrtim vaše stranice kad god uhvatim vremena... I naiđem na prekrasno iznenađenje, Lucija sa bloga Ovo je šivala moja mama objavi da sam giveaway pobjednica i da sam osvojila onu slatku, preslatku torbicu sa mašnom... I kažem, opet, jer i prije mjesec dana odnijela sam glavnu nagradu na Marinom blogu i tamo također osvojila torbicu!!!
Eto, kad već ne objavljujem postove, onda barem osvajam nagrade:))) Pa gledam, pa vrtim po blogovima ima li još koja nagradna igra, nema pa nema, a mene baš nešto krenulo, ups...
Sličice koje slijede jedini su radovi koje sam imala volje raditi u proteklih mjesec dana, nešto sam čupkala salvetice pa ih opet spremala, a ove čaše sam napravila ih jednog jedinog razloga što za njihovu izradu ne treba niti puno vremena niti puno alata: spužvica, pik traka, malo boje za staklo i kontura u tubici...
ovi su mi bokalići preslatki jer su jeftini (14,00 kn),
mogu služiti kao vaza ili kao bokal za vino ili vodu
Pa malo zagrijavanja na 150 (vidim da su mi i djeca tužna jer mama više ne peče kolače nego čaše) i evo ih, doduše u malo sumornoj verziji, ali što je tu je..
.
