Bila je to večer bez inspiracije... Nije mi se gledao film, nije me privlačila knjiga, kutijice sa kistovima i bojama spakovane dok ne prođe božićni i novogodišnji šušur...

S onda sam pronašla ovo lilasto klupko... Trajalo je, priznajem, dugo u noć, nije baš bila bijela noć nego ona hladna, burna splitska noć... Još je ostalo malo vunice za jednu ružicu, a sad ga idem prošetati po splitskoj rivi... Ma nije baš predviđen za onu pravu buru, kad mi kosa vibrira oko mene i usne pomodre, a nosnice se stisnu pa usisavam hladni zrak kao na škrge.. Ali imamo mi u Splitu i kišnih dana, hvala Bogu, onih ljepljivih vlažnih dana kad vas zgrabi glavobolja i onda namrštena bauljam ulicama grada i priželjkujem malo burice da rastjera vlagu i pomodri i more i ruke i obraze...

Usput, jedan Fahrudin i splitska riva na moj način, božićni poklon za moju dragu Branku...

p.s.
Nakon heklanja žice i konopa, vuna je pravo olakšanje, zaboravila sam kako prsti sami klize...
Eda
Nakon heklanja žice i konopa, vuna je pravo olakšanje, zaboravila sam kako prsti sami klize...
Eda
































