Zagrljaj...

Stari modro-zlatni okvir, bijela i crna akrilna boja, bitumen...

Isprintani zagrljaji, traka lijepljena uz pomoć silikona....

Podloga - crni akril, voštana svijeća za shabby efekt, bijeli akril;
brušenje, pamučna traka i bitumen...

Još i danas sve me na njeg sjeti
Stari šešir visi pokraj vrata
I što mati znala mi je reći
Bog je dao srce mu od zlata.


Još i danas čujem one riječi
Samo dobre Bog na kraju čeka...
Zato, kćeri, od svih mojih riječi
Nek u srcu ostane bar neka...


Otiš'o je otac moj polako
Otiš'o je stazom što vijuga,
Pratile ga neke stare pjesme
Sve do rijeke kojom teče tuga....

Kaos

Šta vi uradite kada ste bijesni ili frustrirani, bacate li u očaju tanjure ili se bjesomučno svađate sa svakom spodobom koja vam se nađe na putu?
Mene u pravilu svlada depresija, pa čekam satima i satima da me prođe, govorim sebi "poslije kiše dolazi sunce" ili "sutra je novi dan", ali nikada dočekati... Ova je slika moj vlastiti kaos, kaotični makeover stare nazovi slike koju sam naslikala jednom davno, dok sam učila miješati boje i kombinirati akrilne nijanse.

S obzirom da je riječ o platnu dimenzija 40 x 60 planirala sam ga premazati bijelim jupolom za zidove pa načiniti sasvim novu sliku.Ali kako mi je ovih dana totalna zbrčka u glavi, smirena bijela podloga nije mi mirisala na baš nikakvu inspiraciju i ovaj akrilno-dekupažno-bitumenasti uradak pravi je odraz moga trenutnog stanja...

Decoupage papir namočen nekoliko minuta u vodi...
Zbog kvara na silikonskom pištolju rubove sam radila tulip konturnim bojama u tubi, nepotreban trošak, silikon bi sasvim lijepo poslužio:((
Osim toga, kontur bojama naglasila sam i neke detalje na motivima.




Suhu sliku premazala sam spužvicom umočenom u bitumen (rubovi više ne blješte, a cijela slika dobila je jednu finu, zamagljenu patinu).

Nakon brisanja viška bitumena...

Ne znam koliko će vam se svidjeti, ovo ljudi nisam ja, obično volim smirene detalje, sivo-crno-bijele kombinacije, ali sada kada sam završila osjećam se super i više nisam ljuta.... Hahahaha...

Lampomanija...

Ovih dana ponovno sam se uhvatila žice, prsti su mi odrvenili i pomodrili, ali uporna sam i želim završiti sjenila za neke keramičke lampe koja sam odavno planirala napraviti...

U međuvremenu sam poslikala lampe koje sam radila prije dvije godine i koje će se uskoro preseliti u vikendicu a na njihovo mjesto doći nove, u novom keramičko-žičanom ruhu... (sinoć sam zbrojila da sam do sada ukupno napravila 48 keramičkih lampi, od toga je u mome vlasništvu trenutno devet). I naravno da ću ih raditi opet i opet, lampe su definitivno moj "fetiš"...

Keramičko postolje od crvene gline sa kombinacijom raznih glazura...

S obzirom da sam je parkirala u hodniku, u obzir je došlo samo visoko, duguljasto sjenilo (jedan trapavi muškarac je više nego dovoljan, ali dvojica su jednostavno previše).

Kako ovo sjenilo nisam htjela oslikavati, radi promjene je dobilo ogrtač od tankog konopa i perli. Odlično se uklopilo uz postolje...

Ova slijedeća fotografija uopće nije reklama, ali ova ružica baš je slatko "sjela" na sjenilo i pronašla mjesto za odmor između dvije šetnje...

Ova manja je od iste gline i iste glazure, ali drugačijeg oblika, krije se na drugom kraju prostorije.

Na kraju nešto što nema veze sa keramikom nego sa Marom i njezina dva klupka vune. Ovu jaknu bez kragne ušila je moja mama kada sam imala 19 godina, ove jeseni sam ju ponovno stavila u opticaj nakon punih ... uf.... godina. Klupko crne vune sa srebrenim nitima, kukica i stara jakna stvarno je bljesnula novim sjajem! Mare, možda dobiješ inspiraciju....

Kako postati slikarica??

Iako nas u školi slikarstva vrlo često uče slikati uz pomoć fotografije, jedino što sam točno zapamtila jest način miješanja boja, nanošenja na platno i postizanja razno-raznih efekata... Sve se to lijepo posložilo u mojoj glavi, osim lekcija o crtanju ljudskog tijela. Ono što bi moja ruka proizvela teško da bi se moglo nazvati crtežom, jednostavno neće pa neće, i stoga skidam kapu svim talentima ovoga svijeta koji crtaju portrete, bilo da je riječ o karikaturi ili nekoj drugoj slikarskoj tehnici.

Uzalud mi moja velika upornost i pokušaji uz pomoć fotografija, ako već slučajno i uspijem pogoditi proporcije, ukupan dojam bude tako amaterski da požalim što pri ruci nemam peć na drva pa da to sve lijepo ode u dim....



Ali zato ja, molim lijepo, imam printer i transfer gel i prazno slikarsko platno i akrilne boje, pa kad već nemam za raditi originale onda imam talent za falsifikate...


Ovo je jedna od meni najdražih fotografija moje kćerke, prvo sam je isprintala na bijeli papir formata A4, transfer gelom prenijela na slikarsko platno (i opet dobila one bljak nijanse, svejedno, bili su odlična nježna podloga za nanošenje kistom)...

Pa sam lijepo stavila slikarsko platno na stalak, posložila potreban alat, stavila pregaču (to sam vidjela u školi slikanja, hehe), miješala akril, mazala... i evo rezultata: pravi pravcati portret moje kćerke na pravom pravcatom slikarskom platnu, tehnika: akril, dimenzije: 30 x 40, okvir: drvo, smeđe-plavi shabby...



I tako sam ja postala "slikarica"...