Dva u jedan...

...

Jako volim dobru spizu... ali nisam baš jako dobra kuharica... Zatim, jako volim ukrasne, šivane ružice, ali nisam dobra "švelja", najviše zbog toga što sam kratkovidna i odmah u startu gubim bitku s onom malom ušicom igle koja iz godine u godinu izgleda sve manja i uža... unatoč cvikicama...

Stoga, kad sam na Sanjinom blogu ugledala post o kuhanim ružicama za koje mi uopće ne treba glasovita probušena igla, rekla sam sebi, ljubim te, Sanjice, ovo si sigurno za mene napisala!!!

Utrošeni materijal: papirnata vrećica, plastična boca od jedne litre; zlatni sprej i malo zlatnih trakica... I malo zlatne Tulip bojice umjesto šlaga...

S ovim pečatima baš se i neću hvaliti (Keksice, ne gledaj)... Ali s ovom ružicom baš hoću, zbilja sam (nakon dugo vremena) uživala kuhajući..

Sanja ih je nazvala "neka smeće bude cvijeće"..

...a ja ću, recimo, kuhane ružice u zlatnom akrilnom umaku...

Pozdrav svima, i jedan ooogromni poljubac mojoj dragoj Sanji:))

Eda

Domaće je domaće...

Kad je bal, nek je maskenbal!!

S obzirom da smo ja i moja kćerka u prošlom postu tako srčano reklamirale određene vrste stranih alkoholnih pića na "pijanoj" večernjoj torbici... i s obzirom da su određene dame rado komentirale i odmah primijetile... nastavljam u istom hik - tonu:))

Sjećate se ove jeftine kutije za vino? A kako gospodin u godinama ipak preferira domaće proizvode, u kutiju su se smjestile ove dvije hik dame napunjene domaćom rakijom i vinom iz konobe moga pape...

Zlatna i bakrena akrilna boja, bitumen, zlatna i srebrena kontura za staklo...

I Capacryl Satin za završni efekt...

Hik... lijep pozdrav svima:))

Trio gušt...

...

Branka.... i OS...

Jednostavno je odlučila pregledati komentare na svome blogu One stroke painting Croatia, izdvojiti najuporniju komentatoricu (to sam bila ja:)) i poslati poklon kao znak zahvale...

A narukvica je toliko lijepa, lijepa, prelijepa, ja je gotovo sa strahopoštovanjem gledam i pravim se važna, zaista plijeni svojim oblikom i izvedbom i nema osobe koja ne upita odakle mi tako lijepa narukvica... Hvala ti od srca, draga Branka:))

Andrea....i LOM torbice

Prije nekoliko mjeseci Andrea je napravila sličnu torbu i spomenula moje ime u postu... znala je da padam na "ženskaste, čipkaste i romantične" sitnice... pa mi je poslala torbicu za mobitel i čipkastu voštanicu...

I nije joj bilo dovoljno nego me nedavno opet šokirala ovim predivnim kompletom!!! Fenomenalna čipkasta torba, torbica za mobitel i ukosnica!!! Za ne povjerovati!

Tko ne bi bio oduševljen ovakvim romantiš detaljima, Andrea, isprobala sam na sve moje CB ljetne komplete i ovo je savršen ljetni dodatak... Hvala ti još jednom, draga moja prijateljice dobrog srca...

Dada....i stripoteka...

Ne smijem reći koliko ima godina (ne laje kuca zbog sela), samo imam zadatak naglasiti da više nije mala curica:)))

Zaboravljena torbica iz gimnazijskih dana, stripoteka i decoupage ljepilo..

Hvala još jednom Branki i Andrei, i hvala mojoj Dadi što mi ne dozvoljava da odustanem:))

Tko pita ne skita...

.

Split, svibanj 2011., 14 sati i 10 minuta...

ONA (u dječjoj sobi, glasno): "Maaamaaaa, kako ću napraviti decoupage na tkanini?"

JA (u kuhinji, s pregačom i loncima u ruci, još glasnije): "Nemam pojmaaa, pitaj Maru!!"

ONA (začuđeno, glasno): "Koju Maru?"

JA (užurbano, prije posla): "Onu moju, blogericu, što ima blog Mare-ri!"

ONA (začuđeno, glasno): "Pa kako ću je pitat, ne znan ženu!"

JA (u žurbi ulazim u sobu, lonac i krpa u ruci): "Pa lipo!! Klikneš Mare-ri, pa nađeš Marinu tražilicu, pa lipo upišeš što te zanima, i sve ti tu piše... I pusti me na miru, vidiš da žurim" (trčim već nazad, zakasnit ću na posao....)

ONA (mrmlja, čujem iz sobe dok se spremam): "Aaaa, tako to.... Aha!!!! Aaaa...."

Split, svibanj 2011., 21 sat i 20 minuta...

Ovo me čeka na stolu.....

(print na obični papir, tema Andy Warhol...)

(... i ljepilo za decuopage na tkanini...)

ONA (iz sobe, glasno): "Maamaaaa, kako ću zahvalit Mari??"

JA (iz wc-a, glasno): "Nemam pojma, pitaj Maru".....

Tko pita - ne skita!!!