U literaturi nas uče kako je kiparstvo vrsta likovnog izražavanja trodimenzionalnim oblicima, umjetnost oblikovanja volumena u prostoru. Za razliku od slike koja ima dvije dimenzije, visinu i širinu, kip ima i treću – to je dubina koja se može osjetiti, odmjeriti, opipati...
Kiparski oblici nastaju modeliranjem ili klesanjem. Moja fasciniranost kiparstvom, odnosno modeliranjem kao meni dražim oblikom, traje gotovo jedno desetljeće...
Nikakva literatura koju sam pročitala mene osobno nije mogla pripremiti na jedinstven osjećaj oblikovanja rukom, kada iz bezlične mase gline pritiskanjem, dodavanjem, oduzimanjem, krenem disati zajedno sa modelom koji oblikujem... osjećaj kao da vlastitu energiju poklanjam nekom obliku... osjećaj kojim prstima udišem život u neživu materiju... Ma mogla bih ja u nedogled pisati o mojoj „nirvani“...
Skulptura Žene, rađena u glini, po uzoru na jednu malu skulpturu... Iako najčešće radovima u glini brušenjem zagladim površinu, ovaj put namjerno sam ostavila skulpturu nesavršenu... naboranu... nezaglađenu...
Njezino veličanstvo Žena..
savršena u svojoj nesavršenosti...
i nesavršena u svome savršenstvu...
