Trogir i decoupage

Jedna od mojih omiljenih tehnika je svakako i decoupage na platnu. Uz pomoć akrilnog kita, akrilnih boja i printa izabranog motiva na rižinom papiru, mogu se napraviti zaista čudesne stvari.

S obzirom da u radu najčešće koristim crno-bijele tehnike, ovaj put donosim nekoliko fotkica naručenih slika s motivom grada Trogira, na kojima sam koristila motiv čipke utisnut pomoću akrilnog kita. Podloga je sivo nijansirana, a čipkani motiv naknadno poprskan srebrnom bojom.

Određene detalje na fotografiji posebno sam istaknula akrilom, ugljenom i (opet) univerzalnim Tulip bojama.

P.S. Pregledavajući ovaj post vidim da sam ga tako šturo i jadno napisala... vidi se da radim četiri posla odjednom... u sljedećem postu slijedi "popravni", trudit ću se biti malo opširnija u opisu postupaka...

Ljubav na prvi pogled - 2. dio

Prije dva tjedna obećala sam poslikati stolnjak od damasta ukrašen tulip bojama i pokazati kako to u cijelosti izgleda. Evo ga, konačno, nakon pranja na 40 stupnjeva, izglačan i nakićen mojim keramičkim servisom... Kreaciju je upotpunila i Izzyna mašnica koja je na stolu plijenila poglede, ali se nažalost izgubila u mojim pokušajima da na Picasi napravim maštoviti mozaik od sličica.

na gornjoj strani stolnjaka motiv je manji i diskretniji

Moram priznati da sam ga sa strahom stavila u perilicu, bilo je ili-ili, i kad sam uključila glačalo na paru (peglala sam s obrnute strane), oslikani motiv se pod parom lagano napuhnuo i ispalo je baš onako kako sam se nadala.

moji mali početnički pokušaji u Picasi

S p l i t

Naša draga Lindolina konačno se oglasila, ovaj put sa izvrsnom rmini-reportažom i odličnim fotkama splitskog šušura organiziranog u čast cara Dioklecijana (iako mi je žao što nije ostala pri naslovu posta "vratija se Šime"). S obzirom da dani Dioklecijana traju do ponedjeljka, toplo se nadam da će mi ipak proraditi splitski dišpet i da ću stići do centra uživo upiti neponovljivi ugođaj koji me svake godine iznova oduševljava. Dok se borim sa zadnjim trzajima ljetne viroze, evo moga malog doprinosa splitskoj fešti u obliku replike novčića cara Dioklecijana, koju sam opet izvela u keramici. Ovaj put na zidnom satu od bijele gline i na postolju lampe od crne gline.

ručno rezbareno glineno postolje za lampu sa pečenom pozlatom


(žičano sjenilo još je u izradi - u obliku šljema rimskih vojnika)




moja izvedba antičkog novčića na zidnom satu

originalna replika novčića cara Dioklecijana

.....vridilo se rodit
tebe se nadojit,
iz koćete od kamena
tvoga daha pit
Evala ti bilo
ća se ovo tilo
i kad legne i ustane
pomoli za Split!

Slatka nagrada

Ovo je nagrada koju su mi poslale cure iz južne Španjolske sa bloga Nuestras meriendas y manualidades.
Svakako svratite na njihov blog i pogledajte kako se predstavljaju prijateljice koje se svake srijede okupljaju radi druženja, raznih hobija i dobre marende. S obzirom da sam prije dosta godina skoro pet godina živjela u Andaluziji na jugu Španjolske, moram priznati da me ova nagrada posebno veseli.


U obrazloženju kažu: Ova nagrada u obliku markice izrađena je s namjerom da se promovira zajedništvo među blogeri(ca)ma, jedan način kojim pokazujemo ljubav i priznanje za rad koji podiže vrijednost webu.

Iz istog razloga prosljeđujem ovu fotkicu kao nagradu svim mojim vjernim sljedbenicima koji me iz posta u post vjerno bodre i ohrabruju svojim komentarima.

Gracias amigas

Jelenin prozor u svijet

Drage moje kreativne blogerice, toliko vremena provodim za računalom čitajući vaše prekrasne postove, proučavajući tehnike, fotografije i tutorijale, da jednostavno nemam vremena završiti vlastite radove (o kućnim i poslovnim obvezama ne smijem ni pričati)... Svakodnevno klikanje na blogger svaki put iznova oduzme mi vrijeme koje sam unaprijed planirala za sasvim druge stvari, ali toliko me oduševljavaju vaši radovi da nisam niti malo "od riječi"... E, sad sam čvrsto odlučila apstinirati dva dana od računala, od blogova svih vrsta i uhvatiti se zemaljskih stvari... U međuvremenu predstavljam vam "Jelenin prozor u svijet", jedan odbačeni drveni prozorski okvir koji je pronašao novi život zahvaljujući akrilnim bojama, cracle laku i vrijednim rukama jedne divne Zagrepčanke.



Ponekad vas život nagradi poznanstvom s nekom dragom osobom i takvo nenadano, nenajavljeno prijateljstvo obogati vas jednostavnošću spontanog odnosa, bez ikakvih predrasuda ili kalkulacija. Takvo je moje poznanstvo sa Jelenom, gospođom koju sam upoznala u Nečujmu na Šolti i čija osobnost plijeni na prvi pogled.

Između ostalog, vrlo brzo pronašle smo zajednički jezik u ljubavi prema rižinim papirima, salveticama, lakovima i svim sitnicama koje zaljubljenice u decoupage vrlo brzo međusobno razmijene. Skromna i samozatajna, pomalo sramežljivo pokazivala je čitavu kolekciju svojih radova, uvijek naglašavajući kako je ona početnica u hobby svijetu.



Prošlog tjedna ostala sam jednostavno zadivljena pogledom koji mi se ukazao prilikom ulaska u dnevni boravak njezinog otočkog apartmana, pogledom na stari odbačeni okvir prozora koji je dobio novo ruho. Pogledajte, molim vas, "početničke" korake moje drage Jelene, kako je samo majstorski obradila drveni okvir i kako ga je prekrasno uklopila u decoupage detalje. Naravno, sušeno ljekovito bilje nemarno obješeno na ručkicu ne samo da lijepo izgleda, nego još ljepše miriše.



P.S. Iako su fotkice snimljene mobitelom i pomalo lošije kvalitete, nisam im mogla odoljeti...

Decuopage na platnu

Ova se slika nalazila u spavaćoj sobi vikendice mojih roditelja. Moderna i apstraktna, nikako se nije uklapala u interijer u kojem se nalazi namještaj star sedamdeset godina.

Jednostavno sam iskoristila podlogu i akrilom naglasila strukturu koja je bila hrapava (vjerojatno je nanijet gesso). Sve što je bilo potrebno je klasični decoupage papir (NB motiv), lagani pittorico; zlatna, crna i smeđa akrilna boja za naglašavanje detalja i zlatna Tulip boja za detalje i geometrijsku podjelu.

Roditelji presretni, "nova" slika u potpunosti je preobrazila spavaću sobu, a motiv se izvrsno uklopio u seoski vintage stil.

Akril na platnu

Prošle godine ja i moja gospođica kćerka listale smo jedan časopis i istovremeno krenule potrgati list na kojem je bila prikazana fotografija dnevnog boravka... Ono što nam je privuklo pozornost bila je, u stvari, slika na zidu dnevnog boravka koja je prikazivala ženski akt nacrtan tušem. Kako obje volimo eksperimentirati, na trenutak smo se posvadile koja će ukrasti motiv iz novina...

Pogledajte rezultate svađe između majke i kćeri, dobne razlike od dvadeset godina, kako nastaje akril na platnu u različitim varijantama...

mlađa varijanta

starija varijanta

S obzirom da sam velikim šarmiranjem dobila njezinu dozvolu da javno pokažem njezinu sliku (s kojom nije zadovoljna, a tako je mladenačka i slatka), iskoristit ću poklonjenu priliku da pokažem još neke njezine radove...

Ah, ta keramika

U zadnje vrijeme jako sam uživala u preobrazbi stolnjaka, namještaja, radila slike na platnu sa starim fotografijama, ali svako malo osjećam potrebu vratiti se keramici, mojoj staroj i najvećoj ljubavi. Znam da su neke od mojih čitateljica imale priliku upoznati dobre i loše strane gline, i vjerojatno znaju o čemu pričam..

Neopisiv je osjećaj valjati i gnječiti neobrađenu glinu, u svojoj mašti stvoriti jedinstveni rad koji se na nijedan način ne može ponoviti, danima paziti da pri sušenju ne pukne, osušeno pažljivo i beskrajno nježno brusiti... Opet se nadati da prilikom brušenja pritisak neće biti prejak da se dio ne odlomi; čekati nestrpljivo prvo pečenje i nadati se da prilikom pečenja opet neće pući, pa onda bojati, oslikavati, glazirati... pa opet peći i nadati se da ni ovaj put neće pući...

I onaj prekrasan osjećaj iščekivanja prije otvaranja peći jer nikad ne znate kako će boja reagirati, ponekad bude svijetlija, nekad pretamna, ponekad poprimi nijanse i preljeve koje ni u snu nisam mogla zamisliti... Kad obrađujem namještaj ili neko platno uvijek imam viziju koju želim postići i u pravilu nema tog prekrasnog iznenađenja koje mi može pružiti samo keramika...

I uvijek u radu sa svojim učenicama htjela sam taj naglasiti osjećaj nježnosti koju glina zahtijeva: podatna i meka traži beskrajno strpljenje i onda vas nagradi neopisivim osjećajem ponosa...

Nedavno sam imala čast mijesiti glinu u Galeriji Ivana Meštrovića, upravo u njegovim privatnim prostorijama koje su zatvorene za posjetitelje i u kojima je on osobno obrađivao glinu i izrađivao kalupe.
Okružena njegovim odljevcima i originalnim predllošcima osjećala sam takvo strahopoštovanje prema djelu i liku tog najvećeg hrvatskog kipara da moja verzija glinenog kipa njegove majke koju sam pokušala na svoj način prikazati u glini ni u kom slučaju neće završiti na stranicama ovog bloga. Veliko hvala slikarici Enci Kovačević što mi je omogućila ovaj neponovljiv i iskonski osjećaj... Možete misliti da sam nepopravljivi romantik, možda je kriva ova predivna splitska noć i zvjezdano nebo, ali ovaj put bih vas podsjetila na pjesmu hrvatskog pjesnika A.B. Šimića

Čovječe pazi

da ne ideš malen

ispod zvijezda!

Pusti

da cijelog tebe prođe

blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ

kad se budeš zadnjim pogledima

rastajo od zvijezda!

Na svom koncu

mjesto u prah

prijeđi sav u zvijezde!

A. B. Šimić