nedjelja, 1. kolovoza 2010.

Ah, ta keramika



U zadnje vrijeme jako sam uživala u preobrazbi stolnjaka, namještaja, radila slike na platnu sa starim fotografijama, ali svako malo osjećam potrebu vratiti se keramici, mojoj staroj i najvećoj ljubavi. Znam da su neke od mojih čitateljica imale priliku upoznati dobre i loše strane gline, i vjerojatno znaju o čemu pričam..



Neopisiv je osjećaj valjati i gnječiti neobrađenu glinu, u svojoj mašti stvoriti jedinstveni rad koji se na nijedan način ne može ponoviti, danima paziti da pri sušenju ne pukne, osušeno pažljivo i beskrajno nježno brusiti... Opet se nadati da prilikom brušenja pritisak neće biti prejak da se dio ne odlomi; čekati nestrpljivo prvo pečenje i nadati se da prilikom pečenja opet neće pući, pa onda bojati, oslikavati, glazirati... pa opet peći i nadati se da ni ovaj put neće pući...

I onaj prekrasan osjećaj iščekivanja prije otvaranja peći jer nikad ne znate kako će boja reagirati, ponekad bude svijetlija, nekad pretamna, ponekad poprimi nijanse i preljeve koje ni u snu nisam mogla zamisliti... Kad obrađujem namještaj ili neko platno uvijek imam viziju koju želim postići i u pravilu nema tog prekrasnog iznenađenja koje mi može pružiti samo keramika...
I uvijek u radu sa svojim učenicama htjela sam taj naglasiti osjećaj nježnosti koju glina zahtijeva: podatna i meka traži beskrajno strpljenje i onda vas nagradi neopisivim osjećajem ponosa...


Nedavno sam imala čast mijesiti glinu u Galeriji Ivana Meštrovića, upravo u njegovim privatnim prostorijama koje su zatvorene za posjetitelje i u kojima je on osobno obrađivao glinu i izrađivao kalupe.
Okružena njegovim odljevcima i originalnim predllošcima osjećala sam takvo strahopoštovanje prema djelu i liku tog najvećeg hrvatskog kipara da moja verzija glinenog kipa njegove majke koju sam pokušala na svoj način prikazati u glini ni u kom slučaju neće završiti na stranicama ovog bloga. Veliko hvala slikarici Enci Kovačević što mi je omogućila ovaj neponovljiv i iskonski osjećaj... Možete misliti da sam nepopravljivi romantik, možda je kriva ova predivna splitska noć i zvjezdano nebo, ali ovaj put bih vas podsjetila na pjesmu hrvatskog pjesnika A.B. Šimića


Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

A. B. Šimić

Broj komentara: 13:

  1. Prekrasno!
    Svaka čast!
    Pusa iz Rijeke:)

    OdgovoriIzbriši
  2. Bravo svaka čast! ja volim keramiku kao i glinu i sve druge mase,ali nisam spretna za takvo modeliranje. lampa je prekrasna,svaka čast!

    OdgovoriIzbriši
  3. Znaš eda,sa uživanjem sam pogledala ovaj post,ti si svestranaosoba,pa daj mi reci ima li nešto da ne znaš :) Pa sve ti ide od ruke,gledam ovaj prvi servis ,prvu sliku ,m a fantazija,tako mi se sviđa. Zadivljena sam,uostalom kao i uvijek kad gledamo no što radiš!!!!

    OdgovoriIzbriši
  4. Brzam,brzam i onda imam puno gramatičkih grešaka sorry...:)

    OdgovoriIzbriši
  5. Draga Eda, prekrasan post, a jos bolji, tvoji fantasticni radovi od keramike, svaka cast:))

    OdgovoriIzbriši
  6. baš ste me raznjezile svojim komentarima, svima hvala, samo želim da ovaj blog prenese s koliko ljubavi i strasti radim ono što vam pokazujem...

    OdgovoriIzbriši
  7. predivni radovi:)).....vaza s crnim ornamentima mi je totalno luda i posebna.....
    eto iskreno zavidim svima koji mogu mjesiti i peći:)))).....mogu samo zamisliti kakav je gušt stvarati oblike vlastitim rukama i maštom:)).....i ta neizvjesnost kad vadiš iz peći i čekaš:)......
    to mi je neostvarena želja .....
    pusa

    OdgovoriIzbriši
  8. Olá Eda.
    Os teus trabalhos são lindissimos.Tens peças muito belas.
    Parabens
    Bjnhos
    alice (Portugal)

    OdgovoriIzbriši
  9. Nakon što sam pogledala nekoliko tvojih postova mogu samo reći jednu riječ
    P R E D I V N O !
    I hvala na divnim Šimićevim stihovima!
    Pusa

    OdgovoriIzbriši
  10. Keramika me posebno oduševljava. Hvala za Šimića, kreativke sigurno ne prolaze malene ispod zvjezda. Pozdrav. Loredana.

    OdgovoriIzbriši
  11. Predivne radove imaš, spretne ruke imaš. Brat i ja smo znali prije kupovat glinu kod jednog starca blizu nas, pa bi doma modelirali svašta. Međutim kakvi smo mi, ništa od toga što smo radili nije "preživilo". Jedino crkvica koju je brat modelirao u glini i to mi poklonio. Još uvik stoji na mom stolu, i iako nije pečena (nikad nismo ni probali dat kod nekoga peć) sve je čitavo osim zvonika koji je otpao ne znam kada.

    OdgovoriIzbriši

LinkWithin

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...