Bijela shabby vitrina..

U dom mojih roditelja stigla je kad sam bila šestogodišnja djevojčica. Sjajne smeđe nijanse, prepuna ladica velikih i malih, prigrlila je i moje školske knjige i mamine krojeve i razne druge nama drage sitnice... Gornja lijeva ladica za karte i domino...  ona sasvim desno za račune... ona na dnu za Burde i kukičane radove... gornja lijeva vratašca za slatkiše...

Desetljećima je slušala i našu pjesmu i naše sitne prepirke, čekala s nama Božiće, Uskrse i Nove godine... i polako oronula. Napali je crvići. Boja izblijedila i pohabala. Ručke se polomile. 

  Prije...

Nema više ni obiteljskog stana u kojem sam odrasla. Ovih dana mama je uselila u drugi, manji, bliže meni. Prošle smo bolan proces vaganja što sačuvati iz starog doma, što baciti, što pokloniti... Ali u jednome smo bile suglasne - vitrina ide u novi dom, ma kakav god raspored bio prilagodit ćemo ga NJOJ. 

Hm. Rušili smo nosivi zid da bi dama u bijelome zauzela svoje mjesto.

Poslije

Svi oni koji su se ikada upustili u avanturu zvanu brušenje namještaja mogu točno znati koliko sati rada je trebalo da se poskida stara boja. Zajedno sa starom bojom brusili su se i moji nokti. I jagodice. O začepljenim nosnicama prepunim fine prašine neću ni pričati. I ne manje važno, brušenje se odigravalo ljeti, u podrumu moje zgrade, na ugodnih 40-tak stupnjeva...

Ručkice su zamijenjene novima... iste takve nalaze se i na novim kuhinjskim elementima. Odabir je bijelo, šablona i srebreno sivi kovani detalji... Koristila sam temeljnu Caparol boju i bijeli Caparol lak u mat nijansi. A bojanje i lakiranje je odmor za dušu nakon brušenja...

Nekadašnja narančasta stakla postala su mliječno bijela, crviće sam zauvijek ispratila na počinak:) U prostoru djeluje jako elegantna. Istovremeno diskretna i napadna. A ja se pravim važna:) Iako sam odlučno tvrdila da nikada više, ali nikada više neću ponoviti isti pothvat...

... sjetila sam se da u seoskoj konobi imam jednu vitrinu. U poluraspadnutom stanju. Tko zna...

 Eda