ponedjeljak, 27. rujna 2010.

Ja u ljubav vjerujem...


Iako je transfer tehnika uvijek nepoznanica za mene, nedavno sam se odlučila napraviti jedan osobni poklon prijateljima upravo koristeći transfer gel i slikarsko platno.


Najprije sam se poigrala fotografijom u programu Photo Face Fun, zatim sam je isprintala na obični papir na inkjet printeru. Fotografiju sam pomočila u hladnu vodu, za to vrijeme slikarsko platno sam premazala transfer gelom... Mokar papir položila sam na slikarsko platno i nakon 24 sata sušenja vlažnim prstima uklonila sam papir sa platna. Na donjoj slici vidite rezultat mog strpljivog struganja vlažnim prstima. Nisam uopće bila zadovoljna intenzitetom boja, sve je dobilo neku rozo sivu nijansu i bilo je prilično blijedo...



Sljedeći korak uradila je moja kćerka, koja je precizno izvukla i ugljenom i crnim akrilom naglasila sve linije i ocrtala sjene na preslikanoj fotki...





Nakon što smo zajedničkim snagama naglasile i u cijelosti akrilom i ugljenom oslikale fotografiju, strukturnom pastom sam napravila okvir. Nakon sušenja struktur paste prvo sam razrijeđenim akrilom pojačala boje (nebo, pozadina...), vodeći računa da se boja sa središnjeg motiva prelijeva u strukturni okvir.



Struktur pastu premazivala sam spužvicom umočenu u razrijeđenu akrilnu boju, kombinirajući nijanse, pazeći da se sljedeća nijansa nanosi tek kad je prethodna suha...



Završni potezi srebrenom pastom u tubici na fotografiji, nažalost, daju neprirodan bljesak, ali zato u stvarnosti izgledaju jako dobro...



Nova nagrada


Jučer me Lilly počastila ovom slatkom nagradom, svakako pogledajte njezin blog Angels... dust ... and feathers... Lilly, koja za sebe kaže da je vječita djevojčica koja je zaljubljena u cvijeće, knjige, kolačiće i fotografije, zaintrigirala me još jednom svojom strašću, a to je - francuski film... (ja bih tu ljubav nadopunila još i talijanskim filmom...).
Pravila igre nalažu da navedem ime osobe koja me nagradila, da linkam njezin blog, zatim da nabrojim deset stvari koje me čine sretnom i na kraju, hm, najteži dio, proslijediti nagradu novih deset blogova...





S obzirom da sam prošli tjedan sudjelovala u igri u kojoj sam nabrojila deset stvari koje volim, moram paziti da se ne ponavljam. Dakle, deset malih stvari koje me čine sretnom:

1. nesica s mlijekom koju mi skuha moj suprug,
2. osmjeh pun ljubavi koji mi uputi moj bolesni otac kad uđem u njegovu sobu,
3. vedro splitsko nebo bez ijednog oblačka,
4. vaši komentari,
5. moj hoby,
6. ptičji cvrkut u ranu zoru,
7. plivanje i ronjenje u nenaseljenim uvalama,
8. logičke igre; što teže to bolje,
9. šetnja Dioklecijanovom palačom,
10. kad u Splitu padne snijeg (onaj jednodnevni, jednom u deset godina...)

Na kraju ću kopirati Marin obrazac odabira (na blogu karirano šargopirgasto) i nagradu proslijediti mojim novim sljedbenicima (preskočila sam one koji su već nagrađeni):

Tina V.,
Lauri,
Biljana - Dubilja,
Veronica,
Silvija,
Maite-Vitoma,
Good Ghost,
Polina,
Saraarte,
Jud Martins


Na kraju, nekoliko citata o sreći...

"Kada bi čovjek mogao kupiti sreću, sigurno bi izabrao jedan broj preveliku."
(Pearl S. Buck)

"Ako tvoja sreća zavisi od postupaka drugih osoba onda zaista ne možeš biti sretna osoba."
(Richard Bach)

"Najveća sreća u životu je uvjerenost da smo voljeni – voljeni zbog toga kakvi jesmo ili još više, usprkos tome kakvi jesmo."
(Victor Hugo)

"Ako nekad, jureći za srećom, nađete tu sreću, vi ćete, kao i ona starica što je tražila naočale, otkriti da vam je sreća sve vrijeme bila na nosu."
(Bernard Shaw)


srijeda, 22. rujna 2010.

Igra na staklu


U postu pod nazivom "moja mala kraljica" obećala sam vam pokazati fotografije sadržaja oslikane kutije. Naravno, jedna blogerica odmah je posumnjala o čemu je riječ...



Prije nekih mjesec i po dana otkrila sam Snješkin kutak, blog u kojem je njegova autorica između ostalog postavila i fotografije oslikanih čaša. Šarmirala sam je na daljinu da napravi mini tutorijal jer su me čaše zaista oduševile svojom ljepotom i jednostavnošću... U nastavku ću samo pokazati fotografije mojih čaša oslikanih po njezinim uputama, a svi vi koji se želite okušati u oslikavanju stakla kliknite ovdje i Snežana će vas na jednostavan i iscrpan način uputiti u male tajne oslikavanja čaša...








Hvala Snježi na nesebičnim savjetima, ja svakako nastavljam s ovom zabavnom tehnikom, bojice su kupljene i nastavak slijedi u nekom drugom postu... Usput, što mislite, da li bi se Branka mogla šarmirati na isti način ???

utorak, 21. rujna 2010.

Sunčana nagrada!!!!

Ovaj sam vikend provela u Zagrebu; kao prava pravcata Dalmatinka krenula sam u metropolu naoružana odjećom za sve vrste vremenskih prilika i neprilika, ali, kuku, na nogama bijele, otvorene, kožne sandale... Doduše, u torbici su stajale druge, predviđene za ljetno kišno vrijeme, ali isto tako poluotvorene - sandale...

Čim sam prošla Sv. Rok na mom pokazivaču temperature počele su se događati neke čudne promjene, i sa splitskih 26 stupnjeva temperatura je pala na nevjerojatnih 9!!! Ma nisam mogla vjerovati kada sam kroz kišnu Liku morala skoro i maglenke upaliti...

Tako sam vikend na kraju provela u nezamislivih 9 cm potpetica koje su bile planirane samo za večernji izlazak i koje su bile najtoplije, (uz mojih 1,78 čini jako zanimljivu kombinaciju) i svakome tko je želio slušati ponavljala kako je u Splitu sunce, kako se moji prijatelji kupaju u moru i kako je moj grad sigurno u drugoj državi jer nema logike da je u ZG tako hladno a u ST tako toplo....

U nedjelju navečer, promrzlih i utrnulih stopala konačno sam se vratila u toplu Dalmaciju, zadivljeno gledala sugrađane u kratkim rukavima i japankama, i upalila računalo, a na blogu - nisam mogla vjerovati, SUNČANA NAGRADA!!! E, to je bilo toliko prigodno i toliko pogođeno da nisam mogla vjerovati!!!


Iako mi je prvu sunčanu nagradu uputila Mare, valjda sam širila smrznute vibracije diljem Lijepe naše pa su mi istu nagradu poslale i Sanja, Izzy i Danijela!!! Cure moje drage, hvala Vam svima odreda, na kraju balade uspjela sam se i ugrijati i odmoriti noge...

Poštujući pravila igre, molim moje vjerne sljedbenike i sljedbenice da pogledaju čarolije koje stvaraju ove drage blogerice, vjerujte da ćete ogrijati i dušu i tijelo čitajući njihove stranice (po mogućnosti pripremite sendviče i piće, jer čitanjem ovakvih blogova zaboravit ćete na vrijeme i tekuće obaveze)...

A s obzirom da igra traje već nekoliko dana i da su većina mojih favorita već "osunčani", ja poklanjam ovaj dašak sunca i topline svim blogerima i blogericama koji su stacionirani sjeverno od tunela Sv. Rok!!!

Topli pozdrav iz sunčanog Splita, u majici na "špaline" i u japankama šalje vam...


utorak, 14. rujna 2010.

Barem za jednokratnu upotrebu...


Uskoro će mi zatrebati moja "mala crna haljina" (idući tjedan planirana nekakva polu-službena večera), vrijeme mi je totalno nepredvidivo (bilo bi idealno da je sredina ljeta pa da obujem svečane sandale, ili ciča zima pa da uskočim u moje ljubljene čizme). Što je tu je, zainatila sam se ne potrošiti nikakvu ekstra kunu za planiranu večericu, i što mi je drugo preostalo nego izvaditi neke zaboravljene crne cipele od brušene kože i malo mazati po njima....












Još da pronađem torbicu od brušene kože, nemam pojma gdje bi mogla biti ali naći ću je već...



nedjelja, 12. rujna 2010.

Moja "mala kraljica"

Kada biramo poklon za vjenčanje ili neki poseban događaj, posebnu pozornost poklanjamo ambalaži i zamotavanju poklona, odabiru mašnice i prigodnog ukrasnog papira koji će dostojno omotati s ljubavlju izabran dar.
A često nam je ambalaža "ispred nosa", ne zahtijeva nikakva dodatna oblaganja posebnim šuškavim i sjajnim papirima, sve što nam treba je malo vremena i malo strpljenja. Ranijih godina sam obavezno u navedenim prigodama odabrani poklon nosila u jednu cvjećarnu, pa bi mi ga gospođa cvjećarica fino umotala i nakitila i, bome, dobro naplatila... U posljednje vrijeme moje radove ukrašavam sama i u pravilu takva ambalaža nikada ne prođe neprimijećena...



Kako kutija nije bila sasvim bijela, prvo sam je lagano prešla spužvicom umočenom u bijeli akril (da sljedeći korak bude lakši)...



Zatim sam je poprskala univerzalnom srebrenom bojom (na fotografiji izgledaju sjene, a u stvarnosti se nijanse srebra lijepo prelijevaju).... Rubove prednje stranice ukrasila sam čipkom, slobodni prostor je predviđen za fotografiju budućih mladenaca isprintanu na rižinom papiru...



Na ostale stranice upotrijebila sam šablonu... Tu sam koristila akrilnu boju starog zlata...



Od ostataka Tulip bojica (sjećate se, koristila sam ih pri ukrašavanju stolnjaka) izvukla sam neke detalje...

Na kraju sam nalijepila zlatna okrugla ogledalca.. I evo je, obična kartonska kutija, kao moja "mala kraljica", na kraju će dobiti plašt od prozirnog celofana...



Uz celofan ide i čestitka i satenska traka ukrašena istim motivom iz moje šablonice. A kako vjenčanje još nije prošlo, izradu poklona (ono što je u kutiji) i fotografiju prednje stranice pokazat ću u nekom od sljedećih tutorijala...


utorak, 7. rujna 2010.

Kutija za fotografije

Ja ipak nisam decoupage majstorica i s velikim uvažavanjem promatram i i divim se vašim radovima, ali s vremena na vrijeme iz moje kuhinjske radionice stvori se poneki jednostavan decoupage uradak, uglavnom kao poklon nekim dragim osobama...


Ova je kutija (dimenzija 30 x 30) bila prošlogodišnji božićni poklon mojoj dragoj prijateljici koja jako voli anđele, a kutiju sam napunila božićnim kuglicama koje sam također uredila "anđeoskim" salveticama. S obzirom da sam već počela razmišljati o novogodišnjim ukrasima (čim u Dalmaciji malo zahladi, ja mislim o Božiću), sjetila sam se ove kutije koja ju napravljena samo akrilnim bojama (smeđa i bež), sa sasvim malo pozlate. Na gornjoj plohi decoupage tehnikom nalijepljena je fotografija moga sina i prijateljice, isprintana na rižinom papiru u sepia tehnici (nažalost, na fotki se zaista mutno vidi...).

E, sad i ja imam kutijicu na blogu...


ponedjeljak, 6. rujna 2010.

Vrijeme je za kavu

U mom posljednjem postu spomenula sam kako mi je žao što se u našim medijima najviše piše o zločinima i svim lošim stvarima koje ostavljaju gorak okus u ustima. Kao odgovor na moju želju da se govori o ljudskoj dobroti pojavila se emisija "Ljetne slagalice" na prvom programu HTV čija je tema bila empatija, pomaganje drugima, razumijevanje... Ne znam jeste li bili u prilici pogledati tu predivnu emisiju u kojoj su gosti bili neki dragi mali ljudi koji svojim djelima, novcem i lijepom riječi čine dobro i zauzvrat ne traže apsolutno ništa... Gospođa Mirjana Krizmanić, također gošća emisije, lijepo je ustvrdila koliko ipak dobrih ljudi ima u Hrvatskoj i koliko je zaista bitno da učimo našu djecu i unučad o važnosti pomaganja ljudima u nevolji...

Stoga, osvrnite se oko sebe, zapišite poneki broj žiro računa koji je istaknut zbog nekoga tko čeka operaciju ili zapitajte stariju susjedu treba li joj kupiti kruh, ili jednostavno, pružite drugome lijepu riječ i osmjeh, jer - dobro je činiti dobro....
Poravnaj lijevo
E, ovako radosna zbog predivne emisije, kuham sebi kavu i razmišljam o nagradnoj igri "Volim" u kojoj je većina nas u top -10 svrstala taj čarobni napitak (ja nisam, jednostavno stoga što kavu još uvijek vežem uz nikotin, a igrica ipak nije mjesto gdje se spominju takvi zli poroci...). E, dok je onako vruću i mirisavu ulijevam u šalicu, želim vam pokazati moj dragi, dragi servis za kavu (i kolače), napravljen od lijevane bijele gline, obojan neškodljivim bojama i glaziran....

Mmmmm, što miriše kava.....



tanjur za kolačiće sa cvjetnim motivima napravljen je naknadno,
ali zajedno čini sladak komplet


Ponekad ljudi zaziru od keramike smatrajući je teškom, nerijetko "debelom" i manje finom od drugih materijala kao što su staklo ili porculan. Međutim, pravilnom obradom i brušenjem te pravilnim sušenjem mogu se dobiti jako fini i lagani predmeti koji po eleganciji u ničemu ne zaostaju za cjenjenijim materijalima. Jako nježan i u ruci lagan je i ovaj moj servis za za kavu (čaj). Dezen me podsjeća na dan sam ga oslikavala metodom prskanja, bilo je vrelo srpanjsko poslijepodne i nakon oslikavanja dvadesetak naručenih tanjura sa motivom Splita i Zadra, jednostavno sam iskalila svoj umor i frustracije na njemu, prskajući kistovima umočenim u različite boje (podloga je ipak prvo napravljena zelenom nijansom i sa više strpljenja).


Na kraju, nisam zaboravila na obećanje o jednom tutorijalu, fotkice su pripremljene, slika na platnu je gotova, ali!!! Moram čekati da prođe datum vjenčanja (sve to ide kao poklon za vjenčanje), složit ćete se da zaista ne smijem prije vremena u javnost.......


petak, 3. rujna 2010.

Volim...

Zahvaljujem mojim dragim virtualnim prijateljicama Mari i Sanji koje su mi poslale pozivnicu za sudjelovanje u igrici zanimljivog naslova "volim", u kojoj moram poštovati sljedeća pravila:

- da na blogu napišem tko me pozvao u igru,
- da napišem deset stvari koje volim,
- da u igru pozovem deset novih blogera...

Moram priznati da me igra jako zaintrigirala, ne iz razloga otkrivanja vlastitih sklonosti, nego jednostavno kao prilika da pobliže upoznam blogerice na čijim stranicama provodim sate i sate proteklih mjeseci. Sve one divne majstorice koje me jako inspiriraju i svakodnevno me uveseljavaju svojim postovima, radovima i prenose svoju energiju i inspiraciju u moj dom...

A sad je red na meni, hm, što utrpati u ovih naj-deset, i kojim redoslijedom?? Ma redoslijed nije ni važan, samo se još mislim da li staviti supruga u post ili ne? .....Eto neću, frajer je tipični Dalmatinac i zadovoljio bi se samo prvim mjestom, a to mu ovaj put zasigurno neću dati, pa kud puklo da puklo!

1. Volim svoju obitelj i sve što ta riječ sa sobom nosi: ljubav i obaveze, svađe i mirenja, odgovornost i radost; uvijek i u svakoj prilici i po svaku cijenu obitelj mi je na prvom mjestu...

2. Volim svoj dom; ja sam definitivno "kućni" tip, moj dom mi pruža neizmjerno zadovoljstvo i promatram ga kao slikarsko platno koje čeka da ga oslikam, obojim, ukrasim...

3. Volim pomagati drugima (roditeljima, prijateljima, nezbrinutoj djeci, znanima i neznanima): e zaista ne mogu opisati koju količinu radosti i pozitivne energije osjetim u trenutku kad nekome pomognem, oni koji me poznaju ne znaju da to radim iz sebičnih razloga; ja to radim samo zato što me to čini sretnom, sretnom, sretnom...

4. Volim dobrotu: jeste li ikada pomislili koliko zaista dobrih ljudi ima na ovom svijetu; biti zaista dobra osoba najveća je vrijednost koju netko može imati; u medijima toliko eksponiraju zloću kroz nasilje, krađe, prevare, ja bih htjela novine u kojima se piše o dobrim ljudima i dobrim djelima, pa da ujutro nakon čitanja novina krenem u novi dan osnažena, vedra...(zato volim vaše blogove, vidi sljedeću točku...)

5. Volim svoj blog i vaše blogove; trudim se, zaista se trudim, uskladiti posao i sve ostale obaveze sa ovom mojom ljubavi... Iskreno, vaše blogove sam otkrila tek sredinom proljeća i onda ih danima i noćima čitala, gutala i uz kavu i uz kuhanje i uz TV; i u lipnju pozvala Teu u pomoć jer moj prvi koji sam pokrenula u svibnju nije bio vidljiv nikome nego meni...

6. Volim keramiku; o tome sam dovoljno pokazala u svojim postovima, ali zaista moram opet i opet kazati, ja jednostavno obožavam jesti iz vlastitih tanjura, piti kavu iz vlastite šalice, čitati pod svjetlom vlastite lampe i gledati koliko je sati na vlastitom satu... (kad kažem vlastite, mislim na ono što sam sama napravila)...

7. Volim čitati; od kad sam naučila prva slova na mom noćnom ormariću uvijek se nalazi knjiga. U različitim fazama života volim različite stvari, ponekad klasike ponekad beletristiku. Slaba sam na enciklopedije, posebno one craft (uf, koliko mjesta to zahtijeva)...

8. Volim, jako volim tulipane; elegantan i otmjen, i stidljiv i nametljiv, jednostavno prekrasan cvijet!!

9. Volim dobru tortu!!! Iako ima kolača za koje bih "život dala", nema ništa tako dobro kao dobra, slasna i ukusna torta, onako lijepo nakićena i ukrašena, ma torte su zakon!!!

10. Volim moj hobby; akril, platno, decoupage, ljepila, kistovi, čipka, sve su to stvari s kojima živim 24 sata, koje obogaćuju moj život i čine moj dom onim što jest, stvari koje mi pružaju neizmjerno zadovoljstvo i čine me ponosnom.

Na kraju, posebno volim sve blogerice kojima sam vjerni sljedbenik i ovom prilikom posebno molim neke od njih da uhvate malo vremena i napišu par riječi o sebi, kako bi ih pobliže upoznala (ma, najradije bih uvela pravilo da sve blogerice moraju napisati ovaj post!!)...

P.S. Kunem se da mi je izgorio ručak dok sam ovo pisala, ajoj...


LinkWithin

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...